O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Mi danas ovom svetom Misom zahvaljujemo Bogu nadasve na najvećem Božjem daru života; na daru naših obitelji; na daru slobodne domovine Hrvatske, naše vjere katoličke, koja je u našem narodu vjekovima gradila i podržavala nadu i vjeru u slobodu. Danas zahvaljujemo Bogu za pobjedu izvojevanu „Olujom“, i za sve naše branitelje, žive, ranjene, poginule i preminule… Za one koji su ovu Domovinu svojom hrabrošću, sve do žrtve života, uz Božju pomoć branili, stvarali i tako postavili temelj njezine izgradnje i rasta... da bude neovisna i svima lijepa, slobodna i sretna Domovina – poručio je šibenski biskup Ante Ivas, predvodeći svečano misno slavlje na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja (5. kolovoza) u crkvi Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu.
Mi se danas s ponosom sjećamo kako je sav narod hrvatski osjetio da treba odlučno ustati na obranu svoga doma i roda – kazao je nadalje biskup, podsjetivši kako je trebalo ući u teške borbe, micati balvane na cestama, ali još više one mnogo teže, glavne krivce za sve što će se događati: „balvane“ u glavama ljudi koji su dugo živjeli u „sistemu“ koji je kao crvena zmija sustavno trovao dušu hrvatskog naroda najkrvavijom ideologijom ljudske civilizacije, komunističkom i partijskom. Ona je pod plaštem antifašizma, nemilosrdno satirala izvornu kulturu, kršćansku vjeru i Crkvu, kršćanske vrednote i institucije, kulturni duhovni identitet i ime hrvatsko, a sve ono što je bilo hrvatsko bilo je pod etiketom „klerofašizma“ – podsjetio je šibenski biskup. Danas se trebamo sjećati – nastavio je – ne iz mržnje prema ikome (kako nam stalno spočitavaju mrzitelji), nego da se ne zaboravi istina. A istina je da smo morali prolaziti kroz – biblijski rečeno – „Crveno more“ – kroz stravični zvuk sirena i granata; gledajući na smrt prestrašena lica majki i djece u skloništima, izbjeglica, logoraša, ranjenih, silovanih, masakriranih i ubijenih – a nismo to htjeli. Nametnuli su nam taj rat! „Rat je poguba ljudske naravi“ – govorili su stari mudri Hrvati Dubrovčani. Svaki rat ranjava samu narav i bit čovjeka koji je slika Božja. Nitko u ratu ne može ostati potpuno nevin i neokaljan i bezgrešan… To s opterećenjem, tugom i kajanjem priznaju gotovo svi koji su bili primorani prihvatiti obrambeni rat i sve njegove strahote… I zato su spremni oprostiti i zalagati se za mir, ne paradno, nego iskreno. Ponosni smo na njih. Ali, samo „Istina oslobađa". Ne manipuliranje istinom! Nažalost, ne može se zanijekati da postoji neka opasna namjera i praksa, da se o Domovinskom ratu još govori i piše kao o nekakvom građanskom ratu u kojem su svi jednako krivi i nedužni… Kao da smo bili slijepi i gluhi, i kao da ne znamo da sve civilizacije svijeta poznaju i priznaju bitnu razliku između branitelja i agresora – upozorio je propovjednik.
Mi želimo i molimo da naša domovina Hrvatska bude dobro stablo, da nam uz Božju pomoć i našu odgovornost, dobrim plodovima rađa: da u našoj Domovini bude u središtu čovjek. Molimo da odgovornima bude važno da nam ljudi, naročito mladi i stručni ostaju ovdje, na svome ognjištu. Da za sve bude rada, zaslužene plaće i nedjeljnog odmora. Da mladi mogu zasnivati obitelji i djecu rađati i odgajati po svojoj savjesti, a ne po nametnutim „kurikulumima“; da rastu u slobodi, ljubavi i ljudskom dostojanstvu – zaključio je šibenski biskup Ante Ivas.
Istoga dana, svečano misno slavlje u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Na današnji se spomen nijedan hrvatski čovjek ne smije veseliti zbog toga što je tutnjalo oružje; danas se treba veseliti radosti koja je rođena u pobjedi nad zlom. Ali, za to je potrebno vidjeti cijeli luk koji obuhvaća život tih ratnih godina. Jer, danas se pokušava vagati, nabrajati pogreške hrvatske obrane, gurajući u stranu istinu s početka da Hrvati i ljudi koji Hrvatsku osjećaju dijelom svoga bića nisu smjeli imati pravo na radost – kazao je biskup Šaško, dodavši da se to isto gušenje hrvatske radosti nastavlja promicati istim žarom. 'Oluja' nije prijetnja nikomu tko poštuje tuđu slobodu niti je takva da bismo ju stidljivo trebali izgovarati. Kada je ne tako davno bilo rečeno da nam je potrebna nova 'Oluja', osjetili smo kako nekima 'Oluja' nije draga. Čini se da se taj pojam može spomenuti tek u okviru gospodarstva, kao da bi bez pridjeva 'gospodarska' 'Oluja' po nečemu bila upitna. Zato se dobro pitati što je to i za koga u 'Oluji' sporno; ima li nešto što je sporno u oslobađanju od zla, od nasilja i mržnje, da bismo je se trebali sramiti u govoru o cjelokupnosti hrvatskoga društva – upitao je ovom prigodom biskup Ivan Šaško.