Katolička se crkva zauzima za ujedinjenje Sjverne i Južne Koreje

Sveti će Otac od trinaestoga do osamnaestoga kolovoza boraviti u Južnoj Koreji, pohodit će jednu od najmlađih i vrlu živu katoličku zajednicu na Korejskom poluotoku, gdje jedan narod živi razdijeljen u dvije gotovo neprijateljske države.
Unatoč svršetku hladnoga rata, još odolijeva zid između dvije Koreje duž 38. paralele koji dijeli oko sedamdeset milijuna Korejaca; takozvana demilitarizirana zona ustanovljena 1953. godine na kraju Korejskoga rata. Ni jedna granica na svijetu nije tako vojno opskrbljenija. Cijela je nedavna povijest Korejskoga poluotoka vojno sučeljavanje. Južna je Koreja 15. kolovoza 1948. godine proglašena neovisnom državom, a 9. rujna proglašena je Narodna Demokratska Republika Sjeverna Koreja, pod vodstvom Kima-Il-Sunga.
Nasilno podijeljena zemlja, koja simbolizira podjelu svijeta u dva bloka, postala je prostor za oružano sučeljavanje između novih međunarodnih ravnoteža. Vojska je Sjeverne Koreje 25. svibnja zauzela Južnu Koreju. Sukob se brzo pretvorio u opći rat. Sjedinjenje su Države odmah reagirale odgovarajući na rezoluciju Organizacije Ujedinjenih naroda koja je tražila potporu Jugu. Primirje je 27. srpnja 1953. godine potvrdilo podjelu zemlje duž 38. paralele.
Nadu ujedinjenja Sjevera i Juga crkvene vlasti dijele sa svim Korejcima. Ako nema domovine, ne postojim – ta rečenica, uklesana u mramornoj ploči, dočekuje strane turiste iz cijeloga svijeta koji žele rukom dotaknuti dramu podijeljena naroda. Ali to što mnogi smatraju samo jednostavnom dionicom hoda duž 38. paralele, Korejcima je govor o smrti i očaju.
Riječ je o demilitariziranoj zoni između dvije Koreje, o azijskom Berlinskom zidu, koji je jedan narod razdvojio u dvije države. Za Crkvu taj zid nikad nije postojao – rekao je otac Eun Hyung Lee, član pogranične biskupije (Ui jeong bu), „a kad jednom bude srušen, tu ćemo okupiti i ponuditi svoj udio. Upravo tako kako smo i dosad činili“, ustvrdio je otac Hyung Lee.
Na Korejskom poluotoku raste želja za ujedinjenjem. Posjet je pape Franje izvanredna prigoda, tako misle ljudi, premda dvije oprečne ideologije stvaraju poteškoću, kao i razni međunarodni utjecaji, na što je podsjetio otac Gerard Hammond, misionar američkoga društva za vanjske misije (Maryknoll).
Svećenik sam i imam američku putovnicu. Ne zanimaju me unutarnje stvari režima na Sjeveru. Ali baš kao svećenik, moram biti uzor i davati nadu onima koji pate – rekao je. Taj američki misionar dva tri puta godišnje prijeđe granicu, 38. paralelu. Ovisi o odobrenju mjesnoga Ministarstva unutarnjih poslova, to čini s obilježjem „Eugene Bell“ protestantske zaklade koja omogućuje katolicima i ateistima dopremanje pomoći u Sjevernu Koreju.
Na upit je li samo režim Pyongyanga protiv ujedinjena? Apsolutno ne – odgovorio je – premda režim ima povlašteni odnos s Kinom, a Kina podupire Sjevernu Koreju, druge pak države ne pokazuju interes za ujedinjenje. Jedino mirotvoran susret između dvije strane može ostvariti ono što nije uspjelo međunarodnoj diplomaciji – ustvrdio je otac Hammond.
Ujedinjenje je najveći izazov za mjesnu Crkvu, koja je na prvoj crti glede pomoći, zahvaljujući crkvenom Posebnom povjerenstvu za pomirbu. Otac Timotej Lee-Uen-Hyung, član Povjerenstva, rekao je da Povjerenstvo ima razne zadaće; među njima je najvažnija evangelizacija Sjeverne Koreje, jer na Sjeveru još nema vjerske slobode. U prvom redu mi nastojimo razmijeniti vijesti o svemu što se događa na Jugu i na Sjeveru, također i ono što osjećamo u srcu. Druga je pak zadaća pomoći onima koji pobjegnu iz Sjeverne u Južnu Koreju. Pomažemo im da se snađu ovdje u Južnoj Koreji – ustvrdio je svećenik.
A na dosad učinjeno i na buduće projekte osvrnuo se jedan svećenik ističući da je najvažniji projekt – koji će uvijek trajati – zajednička molitva. Mi zajedno molimo. To je najvažnije. Imamo neke crkve u blizini demilitarizirane zone u kojima se svake srijede okupljamo na zajedničku molitvu i molimo za narod Sjeverne Koreje – kazao je.
Na upit što kao Crkva osjećaju djelujući uz demilitariziranu zonu, rekao je da mu je vrlo stalo do evangelizacije Sjeverne Koreje, „jer smo jako blizu granici“. Uvijek me je radovala mogućnost evangeliziranja. Biti blizu granici ne znači imati posebna ograničenja u pastoralnom djelovanju, dapače osjećam se puno bliži ujedinjenju. A razmišljanje o tom da sam uz granicu, u meni jača Božji poziv. Jamačno su ujedinjenje i evangelizacija Sjeverne Koreje najveći izazovi za nas katolike – ustvrdio je svećenik.
Seulski nadbiskup kardinal Andrew Yeom Soo-joong prvi je stupio na tlo Sjeverne koreje. On je naime prešao granicu i nakratko posjetio gospodarsku zonu, gdje se, na temelju ugovora između dvije države, nalaze poduzeća i industrije, u kojima rade građani jedne i druge države. Bila je svrha kratkoga putovanja kardinala Yeoma, koji je i apostolski upravitelj Pyongyanga, vidjeti područje, simbol suradnje između Sjevera i Juga te se susresti s građanima Sjevera i Juga koji tu rade da im preda poruku ohrabrenja i nade. Gospodarska je zona (Kaesong) najnoviji projekt približavanja između dvije Koreje, koje su 1953. godine potpisale primirje, ali još nisu objavile svršetak rata.