El Clarin objavio dijelove razgovra s papom Franjom
Pet stotina dana nakon početka papinstva pape Franje, argentinski je dnevnik 'El Clarín',
u svojemu tjednom prilogu „Viva“, objavio odlomke razgovora sa Svetim Ocem. Govorilo
se o brojnim temama, od sjećanja iz djetinjstva do aktualnih tema iz svakodnevnih
kronika poput doseljeništva, uz brojne Papine misli o smislu života. Mnogi se
hvale da više ili manje dobro poznaju tajnu sreće – kada se taj pojam, priželjkivan
ali i neodređen, ovisno o osjetljivosti osobe koja govori, može zamijeniti konkretnijim
više zemaljskim imenicama poput: zdravlja, ljubavi, novca, vlasti, i slično. Upitan
o tomu, papa Franjo, kao uvijek, iznenađuje, te novinaru objašnjava svoj način shvaćanja
toga problema, posuđujući uzrečicu koja se koristi u gradu, čiji je novi i voljeni
biskup već 500 dana. Rimljani imaju uzrečicu koju možemo uzeti kao uporište – rekao
je Sveti Otac – a koja kaže: 'Živi, i pusti živjeti', odnosno, idi naprijed i pusti
druge da idu naprijed. To je prvi korak prema miru i sreći – istaknuo je papa Franjo. Intervju
prikazuje čovjeka koji je postao papa, i dodaje komadiće mozaika o već poznatoj osobi,
kojom vlada srce koje je poput uvijek otvorenih vrata prema ljudima, njihovim patnjama
i nadama. Sjećanja iz djetinjstva izraz su pak ljubavi prema pralji koja je pomagala
njegovoj majci u kućanskim poslovima, a koju je ponovno susreo kao odrasli čovjek
i svećenik, te ju otpratio u trenutku preminuća, primivši od nje medaljicu za koju
Papa kaže da ju poljubi svake večeri prije spavanja i svakoga jutra čim se probudi.
Preminula je sretna, s osmjehom na usnama, i s dostojanstvom osobe koja je – kako
je rekao papa Franjo – radila onim iskrenim divljenjem koje u njemu uvijek pobuđuju
ponizne osobe. Maleni svijet obitelji Bergoglio potom se proširio na razmišljanje
o velikom svijetu međunarodne zajednice, koja je, međutim, često malena u velikodušnosti
prema potrebama onih koji pružaju ruku tražeći gostoprimstvo, ostavljajući iza sebe
različite strahote i patnje. Europa se boji – primijetio je Papa govoreći o doseljenicima,
i hvaleći pritom Švedsku koja je, iako ima manje od 10 milijuna stanovnika, posljednjih
godina napravila mjesta za 800.000 doseljenika. Još je širi pogled Papa uputio
na svijet koji, od sjevera do juga, zbog ravnodušja, ili još gore, iz interesa, i
dalje rasipa Božje darove. Kada se, primjerice, želi kopati rudnik, ako se na određeni
način postiže više nego na neki drugi, nije važno što se pritom zagađuje voda. I tako
se nastavlja zagađivati priroda – primijetio je papa Franjo te dodao – Mislim da se
nikada ne upitamo: ne ubija li se čovječanstvo tim nerazumnim i tiranskim rabljenjem
prirode? To pitanje ostaje na zajedničkoj savjesti, dok nije bilo nikakve dvojbe
kada je novinar upitao papu Franju vidi li se kao mogućega dobitnika Nobelove nagrade.
Papa je vrlo otvoreno odgovorio da nije nikada mislio o tomu, jer – kazao je – potraga
za nagradama i doktorskim naslovima vrlo je daleko od njegova uma. Nego, snagu svoje
ljudskosti radije sažima u svojoj naslijeđenoj kulturi gauchosa i pampâ, prostranih
travnih ravnica. (…) – rekao je Papa ističući sposobnost kretanja u dobroti i poniznosti,
u mirnoći života.