O teološkom i duhovnom aspektu obraćenja te o Verbumovoj knjizi »Ispovijest londonskoga
gangstera: Od podzemlja do obraćenja« govori Marito Mihovil Letica
Prije svega nekoliko
uvodnih rečenica o obraćenju. Što je obraćenje i što ono treba značiti u spoznajnim
horizontima i doživljajnim, štoviše i životnim perspektivama svakoga čovjeka, a napose
kršćanina? Možemo ustvrditi da je u samoj osnovi obraćenja neotklonjiv zahtjev da
prestanemo živjeti onako kako živi svijet – ne možemo ne biti »u svijetu«, ali pritom
ne smijemo dopustiti, u ivanovskome smislu, biti »od svijeta«, određeni i zarobljeni
svijetom odnosno njegovim zavodljivostima. Valja se dakle odreći ne samo svjesnih
grijeha nego i varljivih ovosvjetskih bogova što im se čovjek, makar i nesvjesno,
klanja. Služi im od starozavjetnih i novozavjetnih vremena do danas. Obraćenje je
tako odvajkada značajan preokret života: u spoznajnome, vrijednosnom, afektivnom i
emocionalnome smislu. Istinsko obraćenje postaje tim slijedom ništa manje doli radikalna
promjena čovjekova mentaliteta, preslagivanje i preusmjeravanje njegova životnoga
hoda. Na tu promjenu, na taj preokret izvrsno ukazuju latinska i grčka riječ za
obraćenje: »conversio« i »metanoia«, u doslovnome značenju ′hod u obrnutome smjeru,
povratak′; pri čemu se može govoriti o zaokretu i priklanjanju novootkrivenim vrijednostima
ili pak povratku onim vrijednostima koje su ranije bile napuštene. Ljudi što skrenuše
s ispravnoga puta i udaljiše se od Boga vraćaju se obraćenjem i pokajanjem na pravi
put, Božji put, put koji vodi Bogu. I starozavjetna, hebrejska riječ »šûb« također
znači ′okrenuti se, vratiti se′; tim glagolom primjerice prorok Hošea poziva: »Hajde,
vratimo se Jahvi!« (Hoš 6, 1). Odricanjem od prijašnjega načina življenja ne gubi
se ništa doli ono što bijaše varka, opsjena, privid života. A dobiva se mnogo i premnogo:
obraćenik kršćanin ponovno se rađa, za novi život, istinski i vječni život, rađa se
u Kristu i za Krista, za kraljevstvo Božje. Obraćenje je dar milosti, nezasluženi
i nezasluživi Božji poklon i priklon čovjeku grješniku. Lijepo i dojmljivo o tome
svjedoči 15. poglavlje Evanđelja po Luki, u jednoj od triju prispodoba o milosrđu,
u prispodobi o izgubljenom i nađenome sinu: »Dok je još bio daleko, njegov ga otac
ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ′Oče! Sagriješih
protiv neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.′ A otac reče
slugama: ′Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku
i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo
jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!′ I stadoše se veseliti«
(Lk 15, 20-24). O tome da je svako obraćenje trijumf milosti, kojoj izvor može
biti jedino u Bogu, milosti što je omogućila ljudskoj slobodi da čovjeka preusmjeri
od puta grijeha i zla prema dobrom i bogougodnom – govori knjiga »Ispovijest londonskoga
gangstera: Od podzemlja do obraćenja«, koja je u okrilju Verbumove biblioteke »Svjedočanstva«
dospjela 2013. do hrvatskoga čitateljstva. Autori dotične knjige su John Pridmore
i Greg Watts. Posrijedi je uistinu napeta, snažna i nadahnjujuća priča o životnome
putovanju Johna Pridmorea – čovjeka koji je u jednome trenutku shvatio da mu je nužan
radikalan zaokret jer se njegov život pokazao ispraznim, uskraćenim za one sadržaje
što nadilaze puke nagone i časovite užitke, sadržaje što čovjeka ispunjaju i nadahnjuju,
što obogaćuju njegov život duhovnim zbiljnostima, prodahnjujući ga vrijednostima koje
su duboke, trajne i dalekosežne: vrijednostima koje svoj izvor i uvir imaju u vječnosti,
u Bogu. Bit će živopisno, izazovno i zanimljivo navesti natuknice otisnute na stražnjemu
ovitku dotične knjige: »Bio je jedna od glavnih ′faca′ u londonskome podzemlju. /
Njegove su jakne bile skrojene tako da u njih može sakriti mačetu i bokser. / Poslovi
s drogom učinili su ga bogatim. / Imao je luksuzan ′penthouse′, športska auta i lijepe
žene. / Gotovo je ubio čovjeka ispred noćnoga kluba. / Tada se dogodilo nešto izvanredno
što ga je nepovratno promijenilo...« Valja pojasniti da u ovoj autobiografskoj
knjizi glavni lik iskrenom i podrobnom ispovijednošću govori o svojem odrastanju u
londonskome East Endu, gdje se već s jedanaest godina odao krađama, što ga je neizbježno
vodilo u još teže prijestupe: u provale i razbojstva. Ogrezavši tako u kriminal, završio
je u zatvoru za maloljetnike. Potom je radio kao izbacivač u noćnim klubovima. Povezao
se s najgorim londonskim bandama i postao dijelom okorjeloga podzemlja. Trgovina drogom,
reketarenje i nasilničko ponašanje postali su mu svakodnevica – dok nije u jednom
od mnogih fizičkih obračuna toliko premlatio čovjeka da je napuštajući mjesto događaja
bio uvjeren kako ga je usmrtio. Nakon toga uslijedio je nadnaravni obrat i mukotrpan
put traženja samoga sebe uz istodobno traženje Boga – koji bi mu mogao pomoći, milosno
ga izbaviti iz njegove bijede, iz tih okova nasilja i zla, užasa i beznađa čovjekova
postojanja. John Pridmore danas živi mirnim životom, svesrdno nastojeći što većemu
broju ljudi svjedočiti o snažnoj promjeni koju je Božja milost kadra izazvati u svakome
čovjeku. Jer Božji poziv na obraćenje stalno je otvoren i upućen svim ljudima, beziznimno.
Dotična knjiga Johna Pridmorea »Ispovijest londonskoga gangstera« postala je međunarodni
bestseler, odnosno hrvatski kazano: uspješnica, ili, još bolje, uspjelica. Vjerujem
da će biti uputno naposljetku navesti završni dio autorova predgovora hrvatskome izdanju
knjige: »Svakome od nas potrebni su Božje milosrđe i milost jer svi griješimo (što
znači da doživljavamo neuspjeh). Često u životu činimo stvari zbog kojih se kajemo.
Često povrijedimo jedni druge, riječju ili djelom. / Ali Bog i njegovo beskrajno opraštanje
uvijek su tu za nas bez obzira na počinjena djela. On nas ne napušta. / Kada se osjećam
slabo ili slomljeno jer sam možda bio grub prema nekome ili sam se odao bludnim mislima,
zamolim Boga da mi pomogne da volim sebe i da budem blag prema sebi. / Jedna od najtežih
stvari jest prihvatiti samoga sebe. Dugo mi je trebalo da uspijem u tome. Smatrao
sam sebe zlim zbog nasilja u kojemu sam sudjelovao i počinjenih zločina. Nisam mogao
vjerovati da bi Bog mogao voljeti nekoga poput mene. / Ponekad je lakše oprostiti
drugima nego sebi. Često smo sami sebi najstroži sudci. Ali ako ne naučimo opraštati
sebi, nikada ne ćemo duhovno napredovati i postati onakvi kakvi bismo trebali biti.
Sjetimo se da ništa što napravimo ne može iznenaditi Boga. / Bog nikoga ne odbija.
Jednom je sveta Mala Terezija rekla da kada bi se jednoga jutra probudila i shvatila
da je počinila sva nedjela koja se mogu počiniti, ta bi nedjela bila kao kap vode
koja se baca u grotlo vulkana. Takva je Božja milost. / Zaista mi je drago što je
knjiga ′Ispovijest londonskoga gangstera′ sada objavljena i na hrvatskome jeziku.
Hrvatsku sam posjetio dvaput, posljednji put ove godine kada sam proveo tjedan dana
u Dubrovniku. Oduševile su me srdačnost i gostoljubivost hrvatskoga naroda (kao i
ukusna hrana). / Nadam se da će moja priča – priča o nekome tko je još uvijek slomljen
– doprijeti do vas i pomoći vam da susretnete Boga bez obzira koliko mislili da vam
je život u neredu. Vjerujem da Bog može preobratiti živote ma koliko uništeni oni
bili i da su milosrđe, milost i sloboda koje sam doživio dostupni svima. // Bog vas
blagoslovio! / 2013. / John Pridmore«