Povodom prve obljetnice posjeta Lampedusi, Papa uputio poruku nadbiskupu Agrigenta

Valja se sagnuti nad doseljenike, bez računa, bez straha, nježno i s razumijevanjem – poziv je sadržan u poruci pape Franje koju je poslao nadbiskupu Agrigenta msgr. Francescu Montenegru, povodom prve obljetnice pohoda Lampedusi, 8. srpnja. Istom je tom prigodom kardinal Antonio Maria Vegliò, predsjednik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika, u nedjelju, 6. srpnja, na Lampedusi služio svetu misu.
Selioci u potrazi za boljim životom, i stanovnici Lampeduse, zauzeti u solidarnom djelovanju za pohvalu – u središtu su poruke pape Franje, dvanaest mjeseci nakon njegova pohoda tom otoku. Nakon godine dana, problem je doseljeništva postao još teži, a tragedije su se, nažalost, nanizale velikom brzinom – primijetio je Papa. Naša srca teško prihvaćaju smrt te naše braće i sestara, koji odlučuju krenuti na iscrpljujuća putovanja kako bi pobjegli od tragedijâ, siromaštva, ratova i sukoba, a sve je to često povezano s međunarodnim politikama – upozorio je Sveti Otac.
To je tragedija s kojom se valja suočiti, ne po logici ravnodušnosti, nego po logici gostoprimstva i podjele, i to u ime dostojanstva svakoga ljudskog bića – istaknuo je papa Franjo te pozvao sve ljude da se sagnu nad one koji su u potrebi, i pruže im ruku, bez računa, bez bojazni, nježno i s razumijevanjem. Nadam se da će nadležne ustanove, posebice na europskoj razini, biti hrabrije i velikodušnije u pomoći izbjeglicama – istaknuo je na kraju Sveti Otac.
Europi se obratio i kardinal Antonio Maria Vegliò, tijekom mise služene na Lampedusi, nakon što je podsjetio da je stanovništvo tog otoka zagrljaj koji prihvaća muškarce i žene, djecu i mlade, koji doplovljuju do našega kontinenta. Doseljeništvo kojim se ispravno upravlja, u skladu s pravilima i u sigurnosti, nije prijetnja – rekao je kardinal – nego ono može biti prigoda za Europu koja danas izgleda umorna i ostarjela.
Kada Europa prepoznaje kršćanske korijene svoje velikodušne otvorenosti bližnjemu, kontinent se pomlađuje, jer su njegovi korijeni obilježeni prihvatom, poštovanjem različitosti i traženjem općega dobra – dodao je kardinal te se upitao – Kako možemo odbiti, ponovno baciti u more ili vratiti u zemlju iz koje dolazi, čovjeka koji bježi pod prijetnjom vlastitom životu? Koje su naše zasluge da možemo živjeti u tako lijepoj zemlji kao što je Italija, u, unatoč sadašnjim teškoćama, bogatoj i slobodnoj zemlji? Što su, naprotiv, naša braća skrivila, da žive u zemljama u kojima vlada glad, u kojima nema slobode?
Iz tih pitanja proizlazi važni problem pravedne raspodjele svjetskoga bogatstva, koje posebno pogađa Afriku, kontinent s kojega dolaze brojni doseljenici, i koji se osiromašuje ne samo što se tiče njegovih bogatstava, nego i njegovih mladih snaga. Molim stoga Gospodina da se ustanove Europske unije i cijele međunarodne zajednice uvjere, i da djeluju u većem skladu i istinskom duhu suradnje, kako bi se stvorio pravedniji, solidarniji i čovječniji svijet – rekao je na kraju kardinal Vegliò.