Rim: Sveti Otac pohodio Zajednicu Sv. Egidija koja se brine za siromahe

Dugi zagrljaji i bratski i spontani razgovor s posljednjima u društvu, obilježili su Papin pohod Zajednici svetoga Egidija, u nedjelju, 15. lipnja. Nakon kratkoga zadržavanja pred slikom Gospe od milosti, došao je red na svjedočanstva protagonistâ te pustolovine započete 1968. godine, koju je njezin utemeljitelj Andrea Riccardi nazvao snom o Crkvi za sve ljude, usmjerenoj prema periferijama, odnosno o obitelji u kojoj se ne razlikuju oni koji pomažu i oni kojima se pomaže.
Među svjedočanstvima bilo je tu i ono siro-pravoslavnoga nadbiskupa iz Damaska Jean Kawaka, koji je govorio o povijesti uplašenoga naroda, zatočenika zla, te uputio apel da se učini više za mir. Potom je jedna starica govorila o mogućnosti otkupljenja u društvu odbacivanja, a jedna djevojka je zahvalila Papi zato što govori o periferijama iz kojih ona dolazi; onda su uslijedila i svjedočanstva jednoga nezaposlenoga čovjeka i jedne invalidne žene, koji su – kako su rekli – bili sami i očajni prije nego što im je Zajednica svetoga Egidija pružila pomoć; jedan Rom i jedan afganistanski izbjeglica ispripovjedili su pak kako su, nakon mnogo trpljenja, postali graditelji mira. Na kraju je izneseno i svjedočanstvo iz Kolumbije, u kojoj Zajednica svetoga Egidija pomaže u borbi protiv nasilja i korupcije u trgovini drogom.
Obraćajući se nazočnima, Papa je govorio o specifičnostima života Zajednice svetoga Egidija, počevši od molitve koja je središte njezina života, i njezino prvo djelo. Tko sluša Riječ i gleda Gospodina, vidi i druge, koji su za vas posebno oni siromašni – rekao je Sveti Otac te istaknuo također rad zajednice u brizi za osobe starije životne dobi. Što se pak tiče mladih, oni – prema Papinim riječima – vode naprijed povijest; međutim, ipak su žrtva kulture odbacivanja, koju je Papa nazvao „skrivenom eutanazijom“.
Ono što ne služi, odbacuje se. Ono što ne proizvodi, odbacuje se – istaknuo je Papa. A kriza je danas tako snažna da se odbacuju mladi. Kada samo pomislimo na tih 75 milijuna mladih u dobi do 25 godina koji su bez posla i bez školovanja. I to se događa danas, u ovoj umornoj Europi. U ovoj Europi koja nije ostarjela nego je umorna. Ne zna što joj je činiti – primijetio je Papa te dodao da joj moramo pomoći da se pomladi, da ponovno pronađe svoje zanijekane korijene.
Ali, i siromasi su ugaoni kamen u izgradnji društva – napomenuo je Papa – unatoč tomu što ih špekulativno gospodarstvo lišava najosnovnijega. A tko, poput vas, živi solidarnost, to ne prihvaća nego djeluje. Riječ 'solidarnost' mnogi žele ukloniti iz rječnika, jer određenoj kulturi ta riječ izgleda kao neka prosta riječ. Međutim, 'solidarnost' je kršćanska riječ! – istaknuo je Sveti Otac.
Osvrćući se na zauzimanje Zajednice svetoga Egidja u korist mira, Papa je rekao da je to djelo strpljivih ljudi koji traže ono što ujedinjuje i stavljaju na stranu ono što dijeli, a potom potaknuo na više molitve i dijaloga, na način da svatko pođe od vlastita identiteta. Svijet se bez dijaloga guši; stoga dajte i vi svoj prinos kako bi se promicalo prijateljstvo među religijama – rekao je Papa te na kraju ponovio – Idite stoga tim putom: molitva, siromasi i mir. Tako hodeći pomažete da se povećava samilost u srcu društva – što je prava revolucija, revolucija samilosti i nježnosti – kako bi se umjesto neprijateljstava i ravnodušnosti razvijala prijateljstva.
Malo prije nego je stigao u sjedište Zajednice, Papa je nazočno mnoštvo okupljeno na ulici pozvao da mnogo moli. U svijetu nam je svima potrebna molitva: za mir, za mnoge ljude koji nemaju ni najosnovnije za život… Svakoga mjeseca brojne obitelji ne mogu platiti najamninu za stan i moraju otići. Kamo? Samo Bog zna…. Molite za te nove siromahe. Molite za narode koji trpe zbog rata, molite za mir. Molitva je oružje koje posjedujemo kako bismo dotaknuli Božje srce. Ako molimo, On će nas uslišati. Povjeravam vam molitvu za siromašne i za mir – ponovio je papa Franjo.