O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Na posljednji u nizu 13 utoraka pred blagdan svetog Antuna Padovanskoga, 10. lipnja, euharistijsko slavlje u svečevoj crkvi na Svetom Duhu u Zagrebu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Svijetu su potrebni sveci radi toga da svijet ne izgubi okus; zato nas je Isus kao svoje učenike usporedio sa solju – kazao je u propovijedi biskup Šaško, osvrnuvši se potom na upozorenje da i sol može obljutaviti. Evanđelje gubi okus osobito onda kada se iz njega želi protjerati radost. Radost je bitna sastavnica. Evanđelje je radosno i onda – osobito onda – kada je zahtjevno, jer njegovim prihvaćanjem sve postaje lako, utješno i blago – istaknuo je propovjednik, dodavši kako smo najveći teret samima sebi, kada ne prihvaćamo Božji dar. Stoga je podsjetio kako se sveti Antun trajno pribojavao da netko u zadivljenosti njegovim govorničkim sposobnostima ne bi svoj pogled zaustavio na njemu, a ne na Kristu. I zbog toga je činio sve da ne bi bio u središtu pozornosti. Uspijevao je u tome, jer je ostao pristupačan svakomu. Kao učen nije bio ohol, kao krepostan nije bio umišljen, a kao svetac nije bio dalek. To je itekako važno za nas, za Crkvu koja živi iste kušnje. Neka se, dakle, u svemu što činimo odražava Bog i Njegova ljubav – poručio je biskup Šaško.
U povodu obilježavanja Dana hrvatske diplomacije Hrvatski diplomatski klub priredio je 10. lipnja svečanost u Društvu sveučilišnih nastavnika u Zagrebu. U toj prigodi predavanje pod naslovom „Pitanje papinske diplomacije“ održao je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico.
Predavač je podsjetio kako je 7. lipnja, datum koji se obilježava kao Dan hrvatske diplomacije, važan i za odnose između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Upravo na taj dan davne 879. godine papa Ivan VIII. uputio je pismo knezu Branimiru u kojem mu je poslao svoj blagoslov, što se smatra prvim priznanjem Hrvatske u srednjem vijeku.
U nastavku predavanja Nuncij je istaknuo da je Sveta Stolica svjesna svoje posebne uloge u međunarodnoj zajednici: riječ je o duhovnom, moralnom autoritetu, a ne vremenitom. Sveta Stolica stoga u središte i u temelj svoje diplomacije stavlja ljudsku osobu, bez obzira na rasu, kulturu ili religiju; i slijedom toga, temeljna prava osobe.
Nuncij je potom na poseban način istaknuo važnost koju Sveta Stolica pridaje izgradnji mira, smatrajući da rat nije rješenje za sukobe, koji se nažalost pojavljuju na međunarodnoj sceni u redovitim intervalima. Sva ova načela vodila su i vode papinsku diplomaciju i u Hrvatskoj – nastavio je Nuncij, podsjetivši kako je sveti papa Ivan Pavao II. pokazivao posebnu pažnju prema hrvatskom narodu, što pokazuju i tri pastoralna pohoda, kao i brojna zauzimanja na pastoralnom i diplomatskom planu. Pred žalosnim ratnim prizorima Ivan Pavao II. smatrao je da bi međunarodno priznanje Hrvatske moglo stati na kraj oružanom sukobu. On nije oklijevao neprestance podizati svoj glas, kako bi skrenuo pozornost svijeta i odgovornih u međunarodnoj zajednici, a zbog toga je osjetio svojom dužnošću posegnuti za najboljim sredstvima papinske diplomacije, kako bi njegov glas u to vrijeme imao željeni odjek – podsjetio je Nuncij, zaključivši kako veze Svete Stolice s hrvatskim narodom od 879. godine nisu oslabile tijekom stoljeća, već su uvijek bile nadahnuće za nove odnose, sve do danas.
Naslovnica novoga broja „Glasa Koncila“, s nadnevkom nedjelje 15. lipnja, donosi u svjetskim razmjerima važnu vijest o susretu i zajedničkoj molitvi za mir izraelskoga i palestinskoga predsjednika s papom Franjom.
Ponukan nedavnom izjavom donedavnoga ministra znanosti, obrazovanja i športa o oporbenoj stranci kao „zločinačkoj organizaciji“, kao i zastrašujućim medijskim napadima na oslobođenoga uznika Darija Kordića, glavni urednik Ivan Miklenić u komentaru naslovljenom pod naslovom „Što sve skriva etiketiranje?“ ističe: „Hrvatsko društvo suočeno je s grubim ideološkim i političkim etiketiranjima iza kojih se krije ljudska i politička mržnja, kao i mnogo političkih i drugih interesa koji bi morali izaći na javu, koji bi morali biti raskrinkani, jer samo istina i pravda mogu biti temelj mira te dobrih i zdravih društvenih, političkih i međunarodnih odnosa.“