Papa klericima: "Ne zaboravite svoju Prvu Ljubav!"

Svećenici imaju biti prije svega pastiri, a tek onda znanstvenici, koji nikada ne zaboravljaju Krista, svoju „prvu ljubav“, i uvijek Ga nasljeduju – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na misi slavljenoj 6. lipnja u Domu Sveta Marta, ocrtavajući kakvi trebaju biti svi muškarci posvećeni Bogu u svećeništvu.
Kako je s prvom ljubavlju? Odnosno, jesam li zaljubljen u tebe kao prvoga dana? Jesam li sretan s tobom ili te zanemarujem? Pitanja su koja si valja često postavljati – kaže Sveti Otac. I to ne samo bračni parovi, nego i svećenici i biskupi, pred Isusom. Jer On je taj – napomenuo je Papa – koji nas pita onako kako je učinio s Petrom: „Šimune, sine Ivanov, voliš li me?“.
Papa je Franjo u propovijedi krenuo upravo od tog razgovora iz Evanđelja, u kojemu Krist, prvoga među apostolima tri puta pita voli li ga više od drugih, što je – prema Papinim riječima – način na koji ga želi vratiti „prvoj ljubavi“. To je pitanje koje postavljam sebi, svojoj braći biskupima i svećenicima: je li moja ljubav danas kao ona prva? Jesam li zaljubljen kao prvoga dana? Ili zbog posla i brigâ gledam druge stvari, i zaboravljam ljubav? – rekao je Papa te primijetio da je normalno ako se supružnici prepiru, ali – istaknuo je – ako nema ljubavi, ne prepiru se, nego dolazi do raskida.
Ne valja nikada zaboraviti prvu ljubav, nikada – ponovio je papa Franjo te istaknuo tri vidika o kojima svećenik ima voditi računa u odnosu s Isusom. Svećenik prije svega – prije proučavanja, prije želje da postane stručnjak u filozofiji, ili teologiji, ili patrologiji – ima biti pastir, upravo onako kako je Isus potaknuo Petra: „Pasi ovce moje“. Sve drugo – smatra Papa – dolazi poslije.
Pasi. Teologijom, filozofijom, patrologijom, svime što proučavaš, ali pasi. Budi pastir – istaknuo je Papa te objasnio – Jer Gospodin nas je zbog toga pozvao. I biskupove ruke na mojoj glavi, upravo su zato, da budem pastir. (…) To je, dakle, drugo pitanje: Jesam li doista pastir, ili sam zaposlenik u ovoj nevladinoj organizaciji koja se zove Crkva? Tu postoji razlika – primijetio je Papa te ponovio da si pitanje 'Jesam li pastir?' ima postavljati on sâm, kao i biskupi, i svećenici, svi.
Za pastira posvećenoga Isusu nema ni „slave“ ni „veličanstva“ – primijetio je potom Sveti Otac. Ne, brate, završit ćeš na najuobičajeniji način, možda i ponižen, u krevetu, tako da te drugi trebaju hraniti, oblačiti… Tvoja je sudbina da završiš onako kako je On završio: ljubav koja umire „poput sjemena pšenice, te će tako poslije doći plod. Ali ja ga neću vidjeti“.
Na kraju, četvrti vidik, odnosno najsnažnija riječ – kako je rekao papa Franjo – kojom Isus završava razgovor s Petrom: „slijedi me“. Ako smo se izgubili ili ne znamo kako odgovoriti na ljubav, ne znamo kako odgovoriti na to da imamo biti pastiri, ako ne znamo kako odgovoriti ili nismo sigurni da nas Gospodin neće napustiti ni u najružnijim trenutcima života, ili u bolesti, On kaže: 'Slijedi me'. To je naša sigurnost. Valja ići Isusovim tragovima, tim putom.
Neka svima nama svećenicima i biskupima Gospodin dade milost da uvijek pronađemo i mislimo na prvu ljubav, da budemo pastiri, da se ne sramimo ako završimo poniženi u krevetu ili ako izgubimo pamet. I neka nam uvijek dade milost da idemo za Isusom, Njegovim tragovima; milost da Ga slijedimo – rekao je na kraju papa Franjo.