Papa ponovo uputio apel za mir u Siriji

Osjećam veliku žalost zbog neriješene krize u Siriji – napisao je papa Franjo u poruci koju je predao sudionicima susreta o Siriji, održanoga u Rimu na poticaj Papinskoga vijeća 'Cor Unum'.
Postoji opasnost da se priviknemo na krizu u Siriji – istaknuo je Sveti Otac osvrćući se na dramu koju proživljavaju milijuni ljudi. Papa ne skriva veliku žalost zbog mogućnosti da se zaborave svakodnevne žrtve, neopisive patnje, tisuće izbjeglica, među kojima su starije osobe i djeca, a koji trpe zbog gladi i bolestî prouzročenih ratom. Ravnodušnost boli – istaknuo je Papa – a proizlazi iz samo jedne bolesti, iz „globalizacije ravnodušnosti“.
Spominjući rad katoličkih karitativnih tijelâ, papa Franjo je napomenuo da je njihova humanitarna služba, kao i djelovanje u svrhu mira, vjerni izraz Božje ljubavi za njegovu djecu koja su potlačena i u tjeskobi. Bog čuje njihov vapaj – napisao je Papa – poznaje njihove patnje i želi ih osloboditi; a vi Mu dajete na raspolaganje svoje ruke i svoje sposobnosti. Papa stoga poziva na suradnju s lokalnim zajednicama, i s pastirima, ali i na dijalog među različitim subjektima, kako bi se bolje organizirali napori, u svrhu potpore lokalnim Crkvama i svim žrtvama rata, bez obzira na etničke, vjerske ili društvene razlike.
Sveti je Otac u poruci uputio i apel savjestima sudionikâ sukoba, svjetskih ustanova, i javnoga mnijenja. Svi smo svjesni da se budućnost ljudskoga roda gradi mirom, a ne ratom; rat uništava, ubija, osiromašuje narode i zemlje – napisao je Papa te potaknuo sve da omoguće humanitarnu pomoć, da ušutkaju oružje, i zauzmu se za pregovore u kojima će na prvomu mjestu biti dobro Sirije, svih njezinih stanovnika, pa i onih koji su se, nažalost, morali negdje skloniti, a koji imaju pravo vratiti se što prije u domovinu.
Papine su misli potom bile upravljene – kako je napisao – dragim kršćanskim zajednicama koje su lice Crkve koja trpi i koja se nada. Sveti Otac nije skrio zabrinutost za njihovo preživljavanje na cijelom Bliskom istoku, te napomenuo da kršćanstvo ima nastaviti živjeti tamo gdje su njegovi početci. Na kraju je izrazio zahvalnost za karitativno i uslužno djelovanje nazočnih organizacija, koje su važan znak blizine cijele Crkve, i posebno Svete Stolice, sirijskom narodu, kao i drugim narodima na Bliskom istoku.