Na apostolskom putvanju u Svetu zemlju Papa istaknuo svjedočki život Crkve na Bliskom istoku

Ne dopustimo strahu da nas pobijedi, Isus nas nikada ne ostavlja same – tim je riječima Sveti Otac ohrabrio svećenike, redovnike i sjemeništarce Svete zemlje, s kojima se 26. svibnja susreo u Getsemanskoj crkvi koja se nalazi uz Maslinski vrt. Papa je nakon susreta posadio maslinu uz maslinu koju je 4. siječnja 1964. godine posadio papa Pavao VI. nedaleko od kuće u kojoj je boravio.
Papu je na početku susreta pozdravio latinski jeruzalemski patrijarh Fouad Twal, rekavši da je Jeruzalem grad koji ujedinjuje sve vjernike, ali da ih istodobno i dijeli; grad Kalvarije, ali i grad uskrsnuća i nade. Patrijarh je rimskom biskupu govorio o patnjama Crkve u Isusovoj zemlji.
Kao Isus u Getsemaniju, i naši se dragi redovnici, sastavnica krajevne Crkve, često osjećaju samima i napuštenima. Preko tvog glasa i tvoje osobe, od svoga kršćanskoga svijeta i svoje braće biskupa tražimo više blizine, solidarnosti i osjećaja pripadnosti ovoj Majci Crkvi – rekao je patrijarh Twal.
Patrijarhove su riječi ganule Svetoga Oca, stoga je ohrabrio sve redovnike koji žive u Svetoj zemlji da ne podlegnu malodušnosti. Isus je uvijek uz nas, nikada nas ne ostavlja same. Uvijek nas drži za ruku da se ne utopimo u moru straha – kazao je Sveti Otac.
Vi ste, draga braćo i sestre, pozvani da u ovoj blagoslovljenoj zemlji radosno slijedite Isusa! To je dar i odgovornost. Ovdje je vrlo važna vaša nazočnost, cijela vam je Crkva zahvalna i moli za vas. Govoreći o Isusovim osjećajima u Getsemanskom vrtu, Papa je rekao da je Isus „osjetio potrebu da uz njega budu njegovi učenici, njegovi prijatelji.“ Ali ovdje u Getsemaniju „nasljedovanje je teško i nesigurno“: nadvladava sumnja, umor i strah – primijetio je Sveti Otac.
Tijekom približavanja Isusove muke, učenici su se različito ponašali prema Učitelju: bliskost, udaljavanje i nesigurnost. Bilo bi nam dobro svima da se zapitamo: tko sam ja pred trpećim Gospodinom, u koju se skupinu mogu svrstati: spavam, bježim, niječem Gospodina, ili sam, Bogu hvala, među vjernima sve do kraja, poput Marije i apostola Ivana – rekao je Papa.
Kada je na Golgoti zavladao mrak i učinilo se da je nestalo nade, jedino je ljubav nadjačala smrt. Jedino Majka i ljubljeni učenik uz Križ ostaju do kraja da s Isusom dijele patnju. Prepoznajem li se među onima koji su sve do mučeništva slijedili svoga Učitelja, svjedočeći da je On sve za njih? Isusovo prijateljstvo prema nama, njegova vjernost i milosrđe, neprocjenjivi su dar koji nas potiče da ga pouzdano nasljedujemo, unatoč padovima, lutanjima i nijekanjima – rekao je papa Franjo.
Ta nas Gospodinova dobrota ne oslobađa od budnosti pred napasnikom, grijehom, zlom i izdajom, što se može očitovati u svećeničkom i redovničkom životu. Svi smo mi izloženi grijehu, zlu, izdaji – ustvrdio je Sveti Otac.
Papa je zaključio govor srdačno pozdravljajući sve jeruzalemske kršćane, svjestan „teškoće njihova života u gradu“. Potičem ih – kazao je papa Franjo – da budu hrabri svjedoci Gospodinove muke, te da radosno i u nadi svjedoče i njegovo uskrsnuće.