O liturgijskim čitanjima 5. vazmene nedjelje razmišlja pater Alan Modrić

Prošle nedjelje razmišljali smo o činjenici da je čovjeku u njegovom životu potreban istinski i vjerodostojni vođa i pastir koji će služiti ljudima i podučavati ih u istini i pravednosti, stavljajući njihovu dobrobit ispred svoje vlastite. Ljudsko biće osim ove potrebe posjeduje i težnju za spoznajom ispravnog puta kojim mu je ići, željan je istine koja bi hranila njegovu dušu, um i srce, i na kraju želi doći do vječnog blaženstva, do života gdje više nema boli i patnje, nedaća i poteškoća koje u stopu prate našu svagdašnju stvarnost. Jednostavno rečeno, čovjek želi kročiti ispravnim putem na kojem s vremenom sve više dolazi do spoznaje istine o svome životu i o stvarnosti koja ga okružuje, a sve to ga u konačnici treba odvesti u pravi i istinski život za kojim čezne cijelo njegovo biće. Međutim, tom čovjeku danas, u 21. stoljeću, nameću se i nude različiti putovi, podučava ga se različitim tzv. „istinama“, stječe se dojam da postoji bezbroj kategorija „života“ koje ljudi mogu voditi. Danas u svijetu imamo jedan veliki trgovački centar u kojem se nudi svega i svačega: bezbroj načina na koji se život može voditi, na koji se može misliti, voljeti, jesti, hodati, učiti. Temeljno pravilo tog trgovačkog centra jest da se bira onaj put, ona istina i onaj život kako pojedinoj osobi odgovara, u biti došli smo u situaciju da su čovjek, njegove želje i prohtjevi, njegova individualna prava i slobode, povećana do točke pucanja, postala društvu 21. stoljeća jedini prihvatljivi put, istina i život. Međutim, da li doista objektivna, a ne subjektivna stvarnost izgleda tako? Na to pitanje nam odgovaraju misna čitanja koja slušamo na 5. vazmenu nedjelju.
Tako u odlomku Djela apostolskih slušamo kako se čovjekov život izgrađuje, dobiva svoju istinsku i vjerodostojnu formu u okvirima jedne ljudske zajednice, u ovom slučaju kršćanske zajednice, koju iznad svega treba obilježavati spremnost na služenje. Ta spremnost se u ovoj zajednici iskazuje u dvostrukoj dimenziji: duhovnoj i materijalnoj. S jedne strane imamo apostole, utemeljitelje prvih crkvi, koji navješćuju Evanđelje, pokrštavaju i primaju nove učenike, brinu se za dobro njihovih duša. Ali, s obzirom da je čovjek ne samo duhovan, nego je i materijalan, postoje potrebe da se vodi skrb i za materijalne potrebe zajednice koja je sve više i sve brže rasla, a koje nisu mogli zadovoljiti sami apostoli zbog težine njihovog dušebrižničkog posla, pa se tako uspostavlja služba đakona koji su se brinuli za materijalnu dimenziju zajednice i imali oduvijek važnu ulogu u kršćanstvu.
Takva zajednica nalazi temelj svoga života na kamenu koji nije samo bio odbačen prije više od dvije tisuće godina, nego je odbačen i danas u životima mnogih ljudi. Prva poslanica svetog Petra apostola nam govori o Kamenu živome, Gospodinu Isusu koji, unatoč odbačenosti od onih kojima je došao darovati svoju ljubav, ipak postaje od Oca postavljen kao kamen temeljac zajednice koja se uvećavala i pronosila Isusovo učenje u svijetu.
A kakvo je to učenje, o tome nam progovara odlomak Evanđelja po Ivanu kojega slušamo na 5. vazmenu nedjelju. Prvi element te pouke koju Isus iznosi svojim učenicima jest istina da nas očekuje vječni život jer u domu Oca nebeskog ima mnogo stanova i Isus, Njegov Jedinorođeni Sin, nakon svoga uzašašća odlazi da nam pripravi mjesto koje smo pozvani zauzeti već od vremena našeg krštenja. Međutim, da bi se to doista dogodilo potrebno je prihvatiti temeljnu i nepobitnu istinu koju izgovaraju Kristova usta:“Ja sam Put, Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ Dakle, Isus je Put kojim nam je ići, Istina koju moramo prihvatiti i usvojiti svom snagom, dušom i srcem, Život koji nas čeka nakon ove doline suza u kojoj živimo, nakon ovoga nerijetko trnovitog i križnog puta našeg svakidašnjeg života. Bog je stvorio čovjeka i usadio mu u srce neutaživu žeđ da kroči ispravnim Putem, da spoznaje jedinu pravu i neupitnu Istinu, a sve to s ciljem da dođe do Života u punini. Nerijetko od Boga tražimo ono što nam je On već učinio: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!“, ali Njegov odgovor je više nego jasan: ne traži Boga tamo gdje ga nema, ne traži ga u trgovačkom centru ovoga svijeta koji ti nudi proizvode, prevedeno putove, istine i živote za brzu i jednokratnu upotrebu, nego ga traži, ljubi i slušaj u Onome koji je za tebe postao Put, Istina i Život, koji se za tebe rodio, za tebe živio, činio čudesa, propovijedao, poučavao, bio mučen, razapet, uskrsnuo i uzašao na Nebo da ti pripravi mjesto do kojega ćeš dospjeti jedino ako slijediš Gospodina Isusa i vidiš u njemu otisak lica Oca Nebeskog. Neka te u tome nastojanju podrži Njegova snaga i utjeha, te zagovor i moćna zaštita Blažene Djevice Marije, svibnja Kraljice!