I danas ima mnogih gospodara savjesti: u nekim državama ima ljudi koji u Božje ime
ubijaju; ili onih koji – ako se zateknu s Evanđeljem ili križem – završe u zatvoru
– ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta
Marta. Papa se u propovijedi osvrnuo na umnažanje kruhova o čemu govori ulomak
iz Evanđelja, te o bičevanju Isusovih učenika iz Djela apostolskih, predlažući tri
slike, a prva je Isusova ljubav prema narodu, njegova pozornost na probleme naroda.
Gospodin se ne brine o tomu koliki ga slijede i ne pada mu napamet prebrojavanje da
utvrdi je li Crkva porasla… ne! On govori, propovijeda, prati, ide s narodom, blag
i ponizan. Govori s autoritetom, odnosno s ljubavlju – rekao je Papa, a potom se osvrnuo,
kako je rekao, na drugu sliku. Druga je slika ljubomora onodobnih vjerskih vlasti.
Nisu podnosile to što narod slijedi Isusa, jer su bili ljubomorni. Ružan je to osjećaj,
a od ljubomore do zavisti, put nije dug. Dobro znamo da je otac zavisti Đavao, jer
po njegovoj je zavisti zlo ušlo u svijet. Ti ljudi su dobro poznavali Isusa i potplatili
su stražare da reknu da su Isusovo tijelo ukrali Apostoli. Platili su kako bi zataškali
istinu. Bili su zli, jer kad se prikrivanje istine plaća, onda je na djelu velika
zloća. Narod ih je dobro poznavao i nije ih slijedio, ali ih je morao podnositi jer
su imali vlast: vlast kulta, vjerske stege i vlast nad narodom… Narod je bio prisiljen
pokoravati im se. Isus o njima govori da su na narod tovarili teške terete. Takvi
ljudi ne podnose Isusovu blagost, a niti blagost Evanđelja; ne podnose ljubav. Potplaćuju
iz zavisti i mržnje – kazao je Sveti Otac. Tijekom zasjedanja Velikoga vijeća,
ustao je jedan mudar čovjek, po imenu Gamaliel. On je vjerske starješine savjetovao
da Apostole oslobode. Dvije su dakle slike: Isus koji se sažalijeva gledajući narod
bez pastira, te vjerske vlasti sa svojim političkim i skupštinskim manevrima kako
bi i nadalje mogli vladati narodom… Oni su, nakon istupa toga mudroga čovjeka,
Apostole opomenuli i išibali te im zapovjedili da ne govore u ime Isusovo, te su ih
potom oslobodili. Trebamo nešto učiniti – mislili su – dobro ćemo ih izbatinati i
pustiti kući. Nepravedna kazna, koju su ipak proveli. Bili su gospodari savjesti i
smatrali su da smiju kažnjavati. Gospodari savjesti… I danas u svijetu ima mnogo takvih.
Plakao sam – nastavio je Papa – kad sam iz medija saznao vijest o raspetim kršćanima
u jednoj nekršćanskoj zemlji. Takvi ljudi, gospodari savjesti, koji u Božje ime, ubijaju
i progone, postoje i danas. Ali brojni su i oni koji se, poput Apostola, raduju što
ih se smatra dostojnima da podnesu pogrde poradi Isusova Imena. A to je treća današnja
slika: radost svjedočenja. Prva slika: Isus s narodom, ljubav i put koji nas je
on naučio i kojim nam je ići. Druga slika: licemjerje vjerskih upravitelja naroda,
koji su svojim zapovijedima hladnom i oštrom legalnošću, zatočili narod i koji su
potplatili da se prikrije istina. Treća slika: radost kršćanskih mučenika; radost
naše brojne braće i sestara koji su tijekom povijesti osjećali tu radost da su smatrani
dostojnima podnositi pogrde poradi Isusova Imena. Danas ih je mnogo. Zamislite, u
nekim državama samo zbog Evanđelja ljudi idu u zatvor. Ne možeš nositi križ jer će
ti naplatiti kaznu. Ali srce je radosno. Tri slike: danas ih promatrajmo, jer su dio
naše povijesti spasenja – zaključio je Sveti Otac.