Duhovna lijenost uništva apostolski žar

Umrtvljeni kršćani ne čine dobro Crkvi – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta. Papa je rekao da se ne treba gubiti u formalizmima, nego valja pobijediti duhovnu tromost i osobno se zauzimati za naviještanje Evanđelja.
Papa se u propovijedi osvrnuo na ulomak iz Evanđelja, u kojem se govori o uzetom čovjeku, koji boluje 38 godina; kako je pokraj kupališta čekao ozdravljenje. Jadao se jer nije mogao tako brzo ući u vodu i uvijek bi netko ušao prije njega. Dolazi Isus i zapovijeda mu da ustane i hoda. To je čudo izazvalo kritike farizeja jer je bila subota, neradni dan. U ovom su evanđeoskom ulomku opisane dvije opasne duhovne bolesti, a bilo bi nam dobro da o njima razmislimo – primijetio je papa Franjo.
Mislim na brojne kršćane, na mnoge katolike: na katolike bez žara, pa čak ukiseljene! Da, ovakav je život.., ali Crkva… Idem na Misu svake nedjelje, no bolje je ne miješati se, vjerujem za svoju dušu, ne osjećam potrebu dugome prenositi vjeru... Svatko u svojoj kući, miran život… Ako nešto učiniš, kore te: Ne, bolje je ovako, nemoj riskirati… To je bolest tromosti, kršćanske tromosti, koja ubija apostolski žar, kršćane čini nepokretnima, mirnima, ali ne u dobrom smislu riječi: njih ne zanima naviještanje Evanđelja; neosjetljive osobe – ustvrdio je Sveti Otac.
Anestezija je negativno iskustvo – dodao je Papa. Nemiješanje postaje duhovna tromost. Tromost je tuga: takvi su kršćani žalosni, nisu vesele osobe, negativni su. Kršćani bez apostolskoga žara ne služe Crkvi i ne čine joj dobro. A koliko ima takvih kršćana, egoista? To je grijeh lijenosti, koji se opire apostolskom žaru da se drugima posreduje novost Evanđelja, koju smo besplatno primili – primijetio je Papa dodajući:
U ovom evanđeoskim ulomku zamjećujemo još jedan grijeh, a to je kritika Isusu jer je u subotu ozdravio uzetoga. To je grijeh formalizma. Kršćani se opiru djelovanju Božje milosti. Kršćanski je život, prema njima, imati sve dokumente i sve potvrde, u redu. Takvi su kršćani licemjeri poput ovih iz Evanđelja. Njih su jedino zanimale formalnosti. Bila je subota? Subotom se ne mogu činiti čuda; Božje milost ne može djelovati subotom. Takvi zatvaraju vrata pred Božjom milošću! Prvi su, s grijehom lijenosti, nemaju apostolskog žara, jer su se zatvorili u sebe, u svoje jadikovke, u svoju lijenost i slično. Oni, dakle, nisu sposobni donositi spasenje jer spasenju zatvaraju vrata – ustvrdio je papa Franjo te nastavio.
Njima su važne jedino formalnosti. Ne može se – to je njihova najdraža riječ. Takve i mi susrećemo, a i mi se često zarazimo lijenošću, ili smo licemjeri poput farizeja. Te nas napasti opsjedaju, a trebamo ih poznavati, da bismo se od istih mogli obraniti. Pred tim napastima, pred tom poljskom bolnicom, što je bila oznaka Crkve, pred tolikim „ranjenim narodom“, Isus se približava i veli: Želiš li ozdraviti?, i ozdravlja uzetoga. Milost je svemoćna. A tek kad Isus ponovo ugleda uzetoga, veli mu: Ne griješi više – podsjetio je Papa dodajući:
Dvije kršćanske riječi: Želiš li ozdraviti? I Ne griješi više. Isus najprije ozdravlja uzetoga, a potom kaže ne griješi više. Riječi su izgovorene nježno, s ljubavlju. To je kršćanki put, put apostolske revnosti: približiti se osobama, ranjenim u poljskoj bolnici, često od crkvenih ljudi. Uputiti bratsku ili sestrinsku riječ: Želiš li ozdraviti? A potom, idući naprijed, Ne griješi više.., jer ti to ne čini dobro. Ovako je puno bolje: Isusove su riječi ljepše od tromog ili licemjernoga ponašanja – zaključio je Sveti Otac.