Duh je Sveti nositelj službe pomirenja

Sveti se Otac danas, u prigodi godišnjega tečaja o unutrašnjem području ili o području savjesti, kojeg organizira Apostolska pokorničarna, obratio sudionicima skupa.
Papa se prvo zahvalio kardinalu Mauru Piacenzi za uvodnu riječ na počeku tečaja, a zatim je istaknuo da Pokorničarna već četvrt stoljeća nudi mladim svećenicima i đakonima ovu mogućnost kako bi doprinijela formaciji dobrih ispovjednika, svjesnih važnosti ove službe te je potaknuo da se tako i nastavi, kako bi se uvijek više pomoglo Crkvi i ispovjednicima u obavljanju službe milosrđa, što je toliko važno – kazao je Papa te je ponudio i neke točke za promišljanje.
Svakako, nositelj je službe Pomirenja Duh Sveti. Oprost koji se Sakramentom pomirenja posreduje, novi je život koji dolazi od Uskrsloga, po njegovu Duhu. Stoga ste pozvani biti stalno ljudi Duha Svetoga – svjedoci i navjestitelji; radosni i jaki –Isusova uskrsnuća. Ovo svjedočenje se – smatra papa Franjo – odražava na licu i osjeća u glasu svećenika koji s vjerom i 's pomazanjem' poslužuje Sakrament pomirenja. On pokornike prihvaća ljubavlju Božjom; s ljubavlju oca kojemu se vraća sin i kojemu on ide ususret ili pastira koji je pronašao izgubljenu ovcu.
Svećenikovo srce zna suosjećati, a da nije sentimentalno ili emocionalno. Ako je točno što nam tradicija prenosi o ispovjedniku kao liječniku i sucu, ne zaboravimo ikad da je kao liječnik pozvan liječiti, a kao sudac, razriješiti.
Drugi je vidik ovaj – kazao je Papa – Ako Sakrament pomirenja prenosi novi život Uskrslog i obnavlja krsnu milost, onda je vaše da je braći posredujete velikodušno. Svećenik koji se ne brine o ovom području svoga poslanja, bilo da mu ne posveti dovoljno vremena; ili da duhovno to ne čini dovoljno kvalitetno, biva poput pastira koji se ne brine za izgubljene ovce ili je poput oca koji zaboravlja na svog sina-povratnika i propušta mu pomoći.
Milosrđe je srce Evanđelja! Ono je radosna vijest o tome da Bog ljubi grješnika i s tom ga ljubavi privlači i nuka na obraćenje. Vjernici često, bilo zbog praktičnosti, bilo zbog prirođene teškoće da se ispovjede, imaju muku drugome ispovijediti vlastite grijehe. Stoga nam je svima mnogo raditi na sebi; na našoj ljudskoj razini, kako nikada ne bismo postali zaprekom, nego uvijek promicateljima i onima koji približuju milosrđu i oprostu.
Ovdje susrećemo dvije krajnosti: rigorizam i laksizam – podsjeća Papa. Nijedan od njih ne čini dobro. Nasuprot njima, milosrđe uistinu osluškuje Božje srce i želi dušu pratiti na putu pomirenja. Ispovijed nije sudnica, nego mjesto i iskustvo milosrđa i oprosta.
Pri koncu izlaganja, papa se Franjo sjetio i teškoća kojih nerijetko ima u Ispovijedi. Razlozi tomu mogu biti povijesni i duhovni, ali znamo da je Gospodin želio Crkvi darovati ovaj neizmjerni dar, nudeći krštenima sigurnost Očeva oproštenja. Stoga je veoma važno da se u svim biskupijama i župnim zajednicama, vodi računa o tomu da ima ispovjednika, što na poseban način vrijedi za crkve povjerene redovničkim zajednicama, koje mogu osigurati trajnu nazočnost ispovjednika.
Ovu svećeničku službu povjerimo Djevici Mariji, Majci Milosrđa, kao i svakoj kršćanskoj zajednici, kako bismo sve dublje shvaćali vrijednost Sakramenta pokore. Njoj povjeravam i sve vas i od srca Vas blagoslivljam – zaključio je Sveti Otac.