Papa: Ne spašava nas zakon nego Božje milosrđe

Neće nas spasiti sigurnost da obdržavamo zapovijedi, nego poniznost i svijest da nam je potrebno Božje spasenje – poruka je Papine propovijedi na jutarnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta.
„Nijedan prorok nije dobro došao u svojem zavičaju“ – komentirajući tu Isusovu tvrdnju upućenu stanovnicima Nazareta, pred kojima nije mogao činiti čuda jer „nisu vjerovali“, Papa je rekao da je Isus podsjetio na dva biblijska prizora: očišćenje od gube Naamana Sirca, te susret proroka Ilije s udovicom u Sarfati Sidonskoj. Gubavci su i udovice u ono doba bili na rubovima društva. A ipak je to dvoje marginaliziranih, stoga što su prihvatili proroke, bilo spašeno. Naprotiv, stanovnici Nazareta nisu prihvatili Isusa, jer su se ufali u svoju vjeru, sigurni su bili u svoje obdržavanje zakona i smatrali su da će ih to spasiti – istaknuo je Sveti Otac.
To je drama obnašanja zakona bez vjere: 'Ja se sam spašavam, jer svaku subotu idem u sinagogu, nastojim živjeti po zakonu, i neka mi nitko ne govori da su taj gubavac i ta udovica bolji od mene..! Oni su bili marginalizirani. A Isus nam veli: „Ako se ne 'marginaliziraš'; ako se ne osjetiš na margini, nećeš steći spasenje'. Ovo je poniznost, ovo je put poniznosti: da se osjetimo tako marginaliziranima, da smo potrebni Božjeg spasenja. Samo On spašava, a ne naše obdržavanje propisa. Isusovim slušateljima to nije godilo, razljutili su se i htjeli su ga ubiti – kazao je papa Franjo.
U početku se i Naaman razljutio, jer je smatrao smiješnim i ponižavajućim Elizejev poziv da se sedam puta okupa u Jordanu, ako želi odzdraviti od gube. „Bog od njega traži tu gestu poniznosti, da posluša poput djeteta, da bude smiješan“ – primijetio je Sveti Otac. On je ljutit otišao, ali se na uvjeravanje njegovih slugu, vratio i učinio što je prorok tražio. Ovo je današnja poruka, u trećoj korizmenoj nedjelji: ako želimo biti spašeni, onda imamo odabrati put poniznosti – objasnio je Papa dodajući:
Marija u svojem spjevu 'Veliča' ne govori da je zadovoljna jer je Bog pogledao na njezino djevičanstvo, dobrotu i ljupkost, na njezine vrline koje su je resile, nego što je pogledao na poniznost službenice svoje, na njezinu malenost. Bog na to gleda. Steći nam je dakle tu mudrost da se 'marginaliziramo', da nas Gospodin pogleda. Neće nas naći u središtu naših sigurnosti, zacijelo ne. Tamo Gospodin ne zaviruje. Naći će nas na marginama, u našim grijesima, u našim pogrješkama, u našim potrebama za duhovnim zdravljem, da bismo bili spašeni; Gospodin će nas naći na marginama – ustvrdio je Sveti Otac te nastavio:
To je put poniznosti. Kršćanska poniznost nije u govoru: „Ali, ja nisam nizašto“ – i u tomu skrivati svoju oholost; kršćanska poniznost nije u tomu nego u priznavanju istine: „Ja sam grješnik“; i „Ja sam grješnica“ – to je naša istina, a druga je: Bog nas spašava. Ali spašava nas kada smo marginalizirani; ne spašava nas u našoj sigurnosti. Molimo za milost da steknemo tu mudrost 'marginaliziranja', milost poniznosti da bismo prihvatili Božje spasenje – zaključio je Sveti Otac.