Papa na plenarnoj skupštini Papinskoga vijeća za zdravstvene djelatnike

Ne postoji bolest ili psihofizička patnja u kojima se ne mogu prepoznati svetost ljudskoga života i znak Kristove muke, koji potiče da se s ljubavlju brinemo za patnike, braneći njihovo dostojanstvo – istaknuo je Papa govoreći danas sudionicima plenarne skupštine Papinskoga vijeća za zdravstvene djelatnike.
Veliki se Božji zagrljaj steže oko „tijela Kristova“, i tješi sve koji su bolesni i nemoćni i koji – osim podnošenja fizičke boli – često pate i zbog napuštenosti i ravnodušnosti drugih – ustvrdio je Papa rekavši da je Kristovo iskustvo na Kalvariji promijenilo smisao ljudske boli, te osmislilo i najtežu ljudsku bolest.
Istina je da nitko u patnji nije sam, jer u svoju milosrdnu ljubav prema čovjeku i svijetu Bog obuhvaća i najnečovječnija stanja, u kojima izgleda zatamnjena i izobličena slika Stvoritelja prisutnoga u svakoj osobi. Tako je bilo za Isusa u njegovoj muci. U njemu je svaka ljudska bol, svaka tjeskoba, svako trpljenje prihvaćeno iz ljubavi, iz želje da nam bude blizak, da bude s nama – kazao je Papa Franjo.
U Isusovoj je muci najveća škola za sve koji se žele posvetiti služenju trpećoj i bolesnoj braći. Iskustvo bratskoga dijeljenja s trpećima otvara nas istinskoj ljepoti ljudskoga života, koja obuhvaća i životnu slabost. U čuvanju i promicanju života, bez obzira na dob i stanje, možemo prepoznati dostojanstvo i vrijednost svakoga ljudskoga bića, od začeća do prirodne smrti – rekao je Sveti Otac.
Papa je podsjetio na blaženoga papu Ivana Pavla II. i njegovo apostolsko pismo 'Spasonosno trpljenje' (Salvifici doloris) o kršćanskom značenju patnje. Posebice je istaknuo kako je blaženi Papa, završavajući svoj život, bio „primjeran“ svjedok svojega učiteljstva, „živoga učiteljstva“, koje su milijuni osoba cijenili i štovali. Njegov primjer i učiteljstvo treba slijediti – rekao je Papa sudionicima plenarne skupštine.
Dragi prijatelji, neka nam uvijek, u svakodnevnom obavljanju službe, bude pred očima „Kristovo tijelo“ prisutno u siromašnima, trpećima, djeci, čak i onoj neželjenoj; u sobama s fizičkim i psihičkim invaliditetom kao i u starima – zaključio je papa Franjo.