Susret je ključna kategorija učiteljstva pape Franje koji želi Crkvu „u izlazu“ –
istaknuo je pater Antonio Spadaro, urednik poznatog isusovačkoga časopisa „La Civiltà
Cattolica“, govoreći o prvoj godini papinstva pape Franje. Papa Franjo ima misijsko
viđenje Crkve: on radi i ustrajat će na misijskom preobraženju Crkve. To znači da
Crkva, kako je on vidi, treba biti otvorena prema svijetu, jer Papa želi da se svima
naviješta Evanđelje, svakoj osobi bez obzira na njezino životno stanje. Stoga je Papin
govor naravan, jednostavan, običan, rekao bih normalan. Njegov je cilj dospjeti do
svake osobe – ustvrdio je pater Spadaro. Na upit na što će se Papa usredotočiti
sljedećih mjeseci, rekao je da se to ne može predvidjeti; mi to ne znamo, a možda
ne zna ni Papa. On nema u glavi apstraktne ideje za primjenu u stvarnosti, da stvarnost
oblikuje prema svojem viđenju. Papa ide korak po korak, iščitava znakove vremena i
prati procese u Crkvi, naravno u odnosu na život u svijetu. To znači da smatra najvažnijim
pratiti što se zbiva kao i unutarnju reformu Crkve. Razvidno je da je danas Crkva
u svojem razvoju vrlo ovisna o mladim Crkvama, rekao bih da se mijenja viđenje Crkve.
Proroštvo prisutno u mladim Crkvama biva sastavnica redovitoga života Crkve, dakle
i po njezinim predstavnicima u središnjim crkvenim ustanovama – primijetio je pater
Spadaro. Na upit što je papa Bergoglio uzeo od Svetoga Igancija, a što od Svetoga
Franje, rekao je da je Papa odrastao u duhovnosti Svetoga Ignacija. Ignacijevska je
duhovnost evanđeoska i oslanja se na Gospodinovu prisutnost u svijetu. Nije optimistička,
ali je sasvim prožeta nadom. To znači da Bog već djeluje u svijetu, a mi dolazimo
nakon Gospodina i moramo prepoznati Njegovu prisutnost, a to je raspoznavanje. Rekao
bih da je ovo pontifikat prepoznavanja Božjega djelovanja u svijetu, u tom je smislu
ignacijevski, odnosno isusovački – ustvrdio je pater Spadaro. Govoreći o njegovu
franjevačkom obilježju, istaknuo je kako Papa posvećuje golemu pozornost siromaštvu
i onomu što je bitno u životu. Jedna označnica nazočna u Svetom Franji vrlo je nazočna
u ovom pontifikatu, a to je obnova: dobro znamo da je san o obnovi Crkve snažno obilježio
život Svetoga Franje, kao i san o ruševinama u svijetu. Stoga je slika 'poljske bolnice,
slika svijeta kojemu je potrebna obnova, vrlo prisutna u pontifikatu pape Franje –
ustvrdio je pater Spadaro. Na upit o poveznici između proglašenja svetima blaženoga
Ivana Pavla II. i pape Ivana XXIII., te apostolskog putovanja u Svetu Zemlju i Papina
posjeta Južnoj Koreji, pater je Spadaro ustvrdio da je susret ključna kategorija Papina
pontifikata. Prisutan je susret s poviješću, s dvojicom velikana nedavne prošlosti,
a potom susret s Bliskim istokom, koji ima svojih problema, te veliki susret s Korejom,
odnosno susret s mladima azijskoga kontinenta, koji su nada i budućnost Crkve – kazao
je pater Spadaro. Na primjedbu da se Papa susreo s velikim teškoćama tijekom prve
godine pontifikata, rekao je kako je u razgovoru s Papom osjetio da je svjestan problema,
ali i vrlo smiren i spokojan. Rekao mi je da dobro spava i dobro jede, a to znači
da osjeća unutarnji mir koji mu omogućuje da se izravno sučeljava s teškoćama. Možda
novost njegova stila nekima može stvoriti teškoće, a ona je zapravo obilježje evanđeoskog
života – primijetio je pater Spadaro. Na upit što bi pitao Papu kad bi ga ponovo
intervjuirao, pater je odgovorio da je susret s Papom istinsko duhovno iskustvo. Stao
bih pred Svetoga Oca i prepustio bi mu inicijativu. To bi mi bilo najzanimljivije
– zaključio je pater Spadaro.