Je li potrebno proširiti zakon o eutanaziji na maloljetnike? – tim pitanjem započinje
pismo-apel koje je potpisalo 38 belgijskih pedijatara, a koje je pod naslovom „Svršetak
života djece: suvišni i nepromišljeni zakon“, objavio belgijski dnevnik „La Libre
Belgique“. Pismo ne želi biti politički ili ideološki pamflet, nego ponuditi putove
za razmišljanje – istaknuli su pedijatri. Četiri su glavne primjedbe tih liječnikâ
– izvještava agencija Sir. Prva je da taj zakon ne odgovara na nijednu stvarnu potrebu.
Većina liječničkih ekipa, koje se brinu o djeci u terminalnom razdoblju života, u
njihovu domu ili u bolnici, moraju priznati da u svojoj praksi nikada nisu naišli
na problem spontane i dragovoljne želje za eutanazijom kod nekog maloljetnika. Druga
je primjedba belgijskih liječnika ta da su u sadašnjim prilikama u medicini, sredstva
za ublažavanje boli u njihovoj zemlji mnogo dostupnija, i to više nego u drugim zemljama.
Očito je da nijedan pacijent, te stoga nijedno dijete, ne treba trpjeti. Spomenuta
skupina pedijatara, osim toga, u pismu ponovno ističe svoj 'ne' terapijskoj ustrajnosti.
Liječnici prigovaraju također zbog načina na koji se raspravljalo o tom zakonu u Senatu
i u Zastupničkom domu, ističući da je zakon bio prebrzo razmotren, i da su bili odbijeni
svi zahtjevi pedijatara i stručnjaka za slušanje rasprave. Ta tako nagla politička
rasprava o zakonu – primjećuju liječnici – stvara dojam da je stanje u našoj zemlji
dramatično, te da stoga valja žurno djelovati. Opovrgavamo taj lažni dojam, i potvrđujemo
da je stanje u zemlji daleko od dramatičnoga – napisali su liječnici. Dajući maloljetnicima
mogućnost da za sebe izaberu eutanaziju, moglo bi – po mišljenju pedijatara – otežati
stanje i učiniti ga još slojevitijim. Liječnici, naime, upozoravaju na mogućnost da
bi neki maloljetnik mogao na neki način pristati na eutanaziju kako bi izišao u susret
svojim roditeljima, koji bi ga, svjesno ili nesvjesno, mogli ohrabriti da završi život.
Nije nerazborito misliti – ističu liječnici – da bi posebno osjetljivo dijete, mogućnost
eutanazije moglo shvatiti kao rješenje, ili čak kao dužnost, posebice ako osjeti da
ga njegovi roditelji ne mogu više gledati kako trpi. Posljednja se primjedba pedijatara
odnosi na stvarnu sposobnost rasuđivanja i donošenja suda maloljetnika, koju nije
moguće razmotriti nekom objektivnom metodom. Riječ je, naime, o vrlo subjektivnoj
procjeni, podložnoj različitim utjecajima – ističu na kraju belgijski pedijatri.