Bez Crkve se ne može shvatiti kršćanin – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na
današnjoj Svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta, te naveo tri stupa osjećaja pripadnosti
Crkvi: poniznost, vjernost i molitvu za Crkvu. Papa je započeo propovijed govoreći
o Davidu, opisan u današnjem liturgijskom čitanju: čovjeku koji govori s Bogom kao
što sin govori s ocem, a ako se njegovim molbama ne udovolji, to radosno prihvaća.
David je imao – primijetio je Papa – razvijen osjećaj pripadnosti Božjem narodu. A
to nas potiče da se i mi upitamo o svojem osjećaju pripadnosti Crkvi, svojem osjećanju
s Crkvom i u Crkvi – rekao je Sveti Otac. Kršćanin nije netko tko prima krštenje,
a potom ide svojim putom. Prvi je plod krštenja učlanjenje u Crkvu, u narod Božji.
Ne može se bez Crkve shvatiti kršćanina. Stoga je veliki papa Pavao VI. govorio da
je 'ljubiti Krista bez Crkve' apsurdna dihotomija; slušati Krista a ne slušati Crkvu,
biti s Kristom na rubu Crkve. To nije moguće, to je apsurdna dihotomija. U Crkvi primamo
Evanđeosku poruku i u Crkvi ostvarujemo svoju svetost, svoj put. Sve drugo je maštanje
ili, kako je Pavao VI. govorio, apsurdna dihotomija – ustvrdio je papa Franjo. Crkveni
osjećaj (sensus ecclesiae) znači u Crkvi osjećati, misliti, željeti. Postoje tri stupa
ove pripadnosti, osjećanja s Crkvom. Prvi je poniznost, svijest da je uključenje u
Crkvu velika milost. Ako osoba nije ponizna, s Crkvom ne može osjećati jer će osjećati
ono što joj se sviđa. Prava se poniznost vidi u Davidu. „Tko sam ja, o Bože, a što
je sve moje?“ Treba biti svjestan da povijest spasenja ne započinje sa mnom niti prestaje
kad umrem. Ne, sve je povijest spasenja: ja dolazim, Gospodin te uzima, vodi te naprijed,
potom te zove, a povijest se nastavlja. Povijest je Crkve započela prije nas i nastavit
će se poslije nas. Poniznost: mi smo samo mali dio velikoga naroda, koji ide na putu
Gospodnjem – objasnio je Papa. Drugi je pak stup vjernost, povezana s poslušnošću.
Vjernost Crkvi, vjernost njezinu nauku, vjernost vjeri; vjernost nauku i čuvanju toga
nauka. Poniznost i vjernost. Papa Pavao VI. nas je učio da poruku Evanđelja primamo
kao dar i da ju kao dar moramo prenositi, a ne kao nešto svoje: dajemo primljeni dar.
U prenošenju treba biti vjerni. Primili smo Isusovo Evanđelje moramo ga prenositi;
ono nije naše i ne smijemo postati, kako je govorio Pavao VI., gospodari Evanđelja,
gospodari primljena nauka, rabiti ga po svoj volji – istaknuo je Sveti Otac. Treći
je stup posebna služba: molitva za Crkvu. Molimo li za Crkvu?, upitao je Papa. Na
Svetoj Misi svaki dan. A u kući? Treba moliti za cijelu Crkvu, u svim dijelovima svijeta!
Neka nam Gospodin pomogne ići na ovom putu da produbimo svoju pripadnost Crkvi i osjećanje
s Crkvom – zaključio je Sveti Otac.