Objavljena Papina poruka za 48. svjetski dan obavijesnih sredstava

Istinska je moć komunikacije „blizina“ – istaknuo je papa Franjo u poruci za 48. svjetski dan obavijesnih sredstava, koji se obilježava 1. lipnja, a koja je 23. siječnja predstavljena u Tiskovnom uredu Svete Stolice. U poruci, čija je tema „Komunikacija u službi istinske kulture susreta“, korisnike medija Papa uspoređuje s Dobrim Samaritancem. Mnogo je prostora u poruci Sveti Otac posvetio digitalnim sredstvima; i tu je – ističe Papa – kršćanin pozvan dati svoje svjedočanstvo, i doći do „periferijâ života“.
U svijetu koji postaje „sve manji“, ali u kojemu i dalje postoje podjele i isključivanje, mediji mogu pomoći da se osjetimo bliži jedni drugima – papa je Franjo pošao od te misli u razmišljanju u svojoj prvoj poruci za obavijesna sredstva. Kultura susreta – primijetio je – zahtijeva od nas da budemo spremni, ne samo dati, nego i primati od drugih. U tomu nam mediji, i posebno Internet, mogu pomoći, dajući nam veće mogućnosti za susret i solidarnost među svim ljudima.
Iako, – upozorio je Papa – ima problematičnih vidika, među kojima je ponajviše „brzina informacije“, koja nadilazi našu sposobnost razmišljanja i suda. Komunikacijski nam prostor može pomoći rasti, ili nas, naprotiv, dezorijentirati. Uostalom, želja za digitalnom povezanošću može nas izolirati od našega bližnjeg, a ne valja zaboraviti ni one koji, iz različitih razloga, nemaju pristup društvenim medijima, te tako mogu biti isključeni – napomenuo je Sveti Otac.
Ta stvarna ograničenja, međutim, ne opravdavaju odbijanje društvenih medija nego nas podsjećaju da je komunikacija, u konačnici, više ljudski nego tehnološki uspjeh – istaknuo je Papa te potaknuo da se i na digitalno područje vrati određeni smisao za opuštenost i smirenost. Potrebno nam je također – napomenuo je potom – da budemo strpljivi, ako želimo razumjeti onoga koji je drugačiji od nas.
Osoba se, naime, u potpunosti očituje, ne kada ju se jednostavno podnosi, nego kada zna da je uistinu prihvaćena. Ako smo doista željni slušati druge, naučit ćemo također gledati svijet drugačijim očima, te cijeniti ljudsko iskustvo kako se prikazuje u različitim kulturama i tradicijama. Ali, znat ćemo i više cijeniti velike vrijednosti nadahnute kršćanstvom; primjerice viđenje čovjeka kao osobe, brak i obitelj, razliku između vjerskoga i političkoga područja, načela solidarnosti i pomoći, i druge.
Kako onda komunikacija može biti u službi istinske kulture susreta? I što nama, kršćanima, znači susresti neku osobu po Evanđelju? Kako možemo, unatoč svim svojim ograničenostima i grijesima, biti doista bliski jedni drugima? Na ta je pitanja papa Franjo odgovorio prispodobom o Dobrom Samaritancu, te ističući dimenziju „blizine“.
Tko komunicira, naime, čini se bliskim. A Dobri Samaritanac – dodao je Papa – ne samo da postaje blizak, nego se pobrine za tog polumrtvog čovjeka na kojega nailazi uz rub ceste. Isus preokreće taj vidik: nije, naime, riječ o tomu da se druga osoba prepozna kao meni slična, nego o mojoj sposobnosti da budem sličan drugomu. Drago mi je tu sposobnost komunikacije nazvati „blizinom“ – istaknuo je Sveti Otac.
Nastavljajući potom ispreplitati svoje razmišljanje s prispodobom o Dobrom Samaritancu, Papa je istaknuo da se, kada je komunikaciji glavna svrha potaknuti na potrošnju ili manipulaciju ljudi, nalazimo pred silovitim napadom poput onoga na čovjeka iz prispodobe, napadnutoga i napuštenoga uz cestu. Danas postoji opasnost da nas neki mediji toliko uvjetuju, da zanemarimo svojega stvarnog bližnjega. Nije dostatno jednostavno povezati se na mrežu – dodao je Papa – potrebno je da to povezivanje bude popraćeno istinskim susretom, jer ne možemo živjeti sami, zatvoreni u sebe.
Potrebno nam je da volimo druge i da budemo voljeni – napomenuo je Sveti Otac. Potrebna nam je nježnost. Nisu komunikacijske strategije te koje jamče ljepotu, dobrotu i istinu komunikacije. Ni svijet medija ne može biti nesklon skrbi za čovječanstvo, i pozvan je izraziti nježnost. Digitalna mreža može biti mjesto bogato čovječnošću; ne mreža žica nego ljudi – istaknuo je Papa te dodao da je neutralnost medija samo prividna; samo onaj koji komunicira uključujući i sebe može biti oslonac. Osobno je uključivanje temelj vjerodostojnosti komunikatora. Upravo zbog toga kršćansko svjedočanstvo, zahvaljujući internetskoj mreži, može doći do periferija života.
Papa se potom osvrnuo na digitalne putove koji su – kako je napisao – prepuni, često ranjenih, ljudi; muškaraca i ženâ koji traže spasenje ili nadu. Otvoriti vrata crkvi znači također otvoriti ih i na digitalnom području, i to kako bi ljudi ušli, ali i kako bi Evanđelje prešlo prag hrama i izišlo u susret svima – istaknuo je Papa te se upitao jesmo li sposobni svjedočiti Crkvu koja je dom svih ljudi.
Kršćansko se svjedočanstvo ne daje bombardiranjem vjerskim porukama, nego željom da sebe darujemo drugima – istaknuo je Papa te, navodeći događaj učenikâ iz Emausa, objasnio da valja znati ući u dijalog s današnjim muškarcima i ženama, kako bi se shvatila njihova očekivanja, dvojbe, nade, te kako bi im se pružilo Evanđelje.
Istaknuvši potom dimenziju dijaloga, Papa je napomenuo da razgovarati s nekim znači biti uvjeren da druga osoba ima nešto vrijedno za reći; valja joj stoga dati prostora za njezino stajalište i njezine prijedloge. Razgovarati ne znači odustati od vlastitih ideja i tradicije, nego od uvjerenja da su one jedine i apsolutne.
Neka nam slika Dobroga Samaritanca bude vodič; neka naša komunikacija bude mirisno ulje za bol, i dobro vino za radost – napomenuo je na kraju Papa te potaknuo – Nemojte se bojati postati stanovnici digitalnoga prostora. Vrlo je važna pozornost i nazočnost Crkve u svijetu komunikacije, kako bi se razgovaralo s današnjim čovjekom i povelo ga na susret s Kristom.