Bog uvijek izabire malene

Očuvajmo svoju malenost za dijalog s Gospodinovom veličinom – potaknuo je Sveti Otac na jutarnjoj Svetoj Misi u Domu Sveta Marta. Papa je svoju propovijed oslonio na riječi 'Gospodin' i na 'maleni', te je kazao da Bog sa svojim narodom uvijek ima osobni odnos; odnos osoba–osoba; dakle osobni odnos sa svakim od nas i to nikada nije dijalog s 'mnoštvom'. Gospodin izabire malene; one koji nisu moćni jer gleda na našu poniznost – ustvrdio je papa Franjo.
Svaki član naroda ima svoje mjesto. Nikada Gospodin ne razgovara s mnoštvom nego uvijek osobno; po imenu. Isto tako On osobno izabire. Izvještaj o Stvaranju omogućuje nam da uvidimo da taj isti Gospodin koji svojim rukama stvara i oblikuje čovjeka i daje mu ime: „Ti si Adam“ te tako započinje odnos između Boga i te osobe – kazao je Sveti Otac te dodao – no, postoji i jedan odnos između Boga i nas malenih: Bog, veliki i mi, maleni. Bog kada ima nekog izabrati – pa i u slučaju naroda (ne samo osobe) – uvijek bira malene, kazao je papa Franjo.
Bog za svoj narod izabire 'najmanji' narod; koji je manje 'moćan' od okolnih naroda. Između Boga i ljudske malenosti postoji dijalog; i Gospa kaže da je Gospodin pogledao na Njezinu neznatnost. Gospodin dakle izabire malene, što se jasno vidi u Prvomu današnjem čitanju – kazao je papa Franjo. Prorok Samuel, stojeći pred najvišim od Jesejevih sinova, misli: „Ovo je zacijelo pomazanik Gospodinov“ jer je vidio njegov stas i veličinu, ali mu Gospodin kaza: „Ne gledaj na njegov stas ni veličinu, jer sam ga odbacio“ – kazao je Papa – jer Bog ne gleda kao što gleda čovjek, jer čovjek gleda na pojavnost, a Bog na srce.
Bog bira prema svojim kriterijima i to slabe i krotke, kako bi postidio jake. Gospodin je na kraju izabrao Davida, najmanjega s kojim njegov otac uopće nije računao; i „nije bio u kući“ nego je „čuvao ovce“ – kazao je Papa te zaključio – a upravo je David bio izabran!
Svi smo po Krštenju „izabrani“ od Gospodina. Birao nas je jednoga po jednoga; dao nam je ime; gleda nas i s nama dijalogizira, jer tako Bog ljubi. I David je nakon što je postao kraljem, sagriješio i počinio je možda još mnogo drugih grijeha, ali Biblija nam donosi dva; ona teška. Što je na to David učinio? – pitao je Papa – Snizio se; vratio se svojoj malenosti i kazao: grješnik sam; zatražio je oprost i izvršio pokoru.
I nakon drugoga grijeha, David kaže: „Kazni mene, a ne narod; nije narod krivac, nego ja“. David je očuvao svoju malenost, pokajanje; s molitvom i plačem. Razmišljajući o ovim stvarima; o ovom dijalogu između Gospodina i naše malenosti, pitam se: gdje je kršćanska vjernost? – zapitao je Sveti Otac.
Kršćanska vjernost, naša vjernost je u tome da očuvamo svoju malenost da bi mogla (malenost) s Gospodinom razgovarati. Zbog toga su poniznost, blagost i krotkost toliko potrebne u životu kršćanina jer su čuvarice malenosti, kojoj godi gledati Gospodina. Neka nam Gospodin po zagovoru Svetoga Davida te također i po Gospinu zagovoru, udijeli milost da očuvamo pred Njim svoju malenost – kazao je na kraju Sveti Otac.