Isus je došao na svijet s konkretnim poslanjem – osloboditi ga od ropstva grijeha,
uzimajući na Sebe krivnju čovječanstva – misao je kojom je prije današnje molitve
Angelusa, Sveti Otac započeo svoje razmatranje o Isusovu krštenju. Ivan Krstitelj
je u mnoštvu, Isusa prepoznao kao Božjega poslanika, te ga pokazao riječima: “Evo
Jaganjca Božjeg, koji oduzima grijeh svijeta!” (Usp. Iv 1,29). Glagol koji se prevodi
s „oduzima“, doslovno znači „podići“, „olakšati“, „uzeti na se“. Papa je pojasnio
da je jedini način pobjeđivanja zla i grijeha – ljubav, koja ide do darivanja vlastitog
života za druge. U svjedočanstvu Ivana Krstitelja, Isus ima odlike Božjeg Sluge, koji
je „naše bolesti ponio, naše boli na se uzeo“ (Usp. Iz 53,4), sve do umiranja na križu.
On je pravo Vazmeno Janje koje uranja u rijeku našega grijeha kako bi nas očistio. Krstitelj
vidi pred sobom čovjeka koji je stao u red grješnikâ kako bi primio krštenje, premda
mu ono nije trebalo; čovjeka kojega je Bog poslao u svijet kao žrtveno janje – kazao
je Papa, te nastavio svoje razmatranje o Isusovu poslanju služeći se slikom janjeta:
životinje koju ne odlikuju ni snaga ni veličina, a koje uzima na svoja ramena tako
težak teret. Ogromnu težinu zla nosi jedno slabo i krhko stvorenje, simbol poslušnosti,
krotkosti i nezaštićene ljubavi, koje ide sve do žrtvovanja samoga sebe. Janje ne
gospodari, nego sluša; nije agresivno, nego mirotvorno; ne pokazuje pandže i zube
pred svakim napadom, nego podnosi i popušta. Na koncu se Sveti Otac zapitao: što
za vjernike našeg vremena znači biti učenici Jaganjca Božjega? Znači – umjesto zloće,
imati nevinost; umjesto moći – ljubav; mjesto oholosti – poniznost; mjesto prestiža
– služenje. Biti Jaganjčevi učenici ne znači živjeti poput “osvojene utvrde”, nego
poput grada na gori, otvorenog, toplog i solidarnog; znači – ne poprimiti stav zatvorenosti,
nego svima ponuditi Evanđelje, svjedočeći svojim životom, da slijedeći Isusa, postajemo
slobodniji i radosniji. Nakon Angelusa, Sveti je Otac, na današnji Svjetski dan
selilaca i prognanika, posebno pozdravio različite etničke skupine, te im zaželio
miran život i očuvanje vlastitih kultura u zemljama koje su ih prihvatile. Zahvalio
je onima koji rade s seliocima prihvaćajući ih i prateći ih u njihovim teškim trenucima
i štiteći od onih koje je Blaženi Scalabrini nazivao „trgovcima ljudskim mesom“. Sveti
je Otac posebno pozdravio Kongregaciju misionara Sv. Karla, redovnike i redovnice
Sv. Scalabrinija koji Crkvi čine toliko dobra. Na koncu je Papa okupljeno mnoštvo
pozavao na kratku refleksiju o tolikim prognanicima i seliocima koji su često bez
ikakva zaposlenja i bez dokumenata; o njihovim patnjama i njihovu životu, te je zajedno
s moštvom, Gospi za njih uputio molitvu Zdravo Marijo…