Iz života Crkve u Hrvatskoj – pripremio Neno Kužina

Jučerašnja proslava blagdana svete Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice katedrale bila je u znaku obitelji. Tijekom prijepodnevnog i večernjeg misnog slavlja vjernici su zaufano molili pokraj moći u mramornom sarkofagu iz 810. kada ih je za posredovanje mira između Bizanta i Franaka od bizantskog cara Nicefora na dar dobio zadarski biskup Donat. Zadarski nadbiskup Želimir Puljić podsjetio je i na 22. obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske, potaknuvši na sjećanje na teške dane stradanja, ali i na zahvalnost za molitvene skupove upućivane prema nebu, Europi i svijetu. Uoči svetkovine nadbiskup Puljić podijelio je 23 Plakete sv. Stošije zaslužnim vjernicima za očitovane znakove služenja u Crkvi i hrabro svjedočenje kreposti vjere, ufanja i ljubavi prema potrebnima ljudske pomoći i pažnje. U propovijedi večernjeg misnog slavlja dubrovački biskup Mate Uzinić je istaknuo da su kršćani sve više ugroženi u vjerničkim pravima baš u zemljama koje se ponose ljudskim pravima. Nešto smo osjetili i u Hrvatskoj u vrijeme referenduma o braku, rekao je biskup, dodajući: "Zanimljivo je primijetiti da u tom otporu danas prednjače žene – nove Stošije kojima treba podrška i drugih žena i muškaraca, svećenika. Makar nisu u strukturama Crkve prisutne u mjeri u kojoj bi to mogle, žene danas prednjače na svoj način i u životu Crkve. Što bismo bez naših hrabrih žena, djevojaka najaktivnijih u zajednicama mladih, majki otvorenih životu i odgajanju djece, baka moliteljica", upitao je dubrovački biskup. Tragom poticaja pape Franje na kršćansku radost o kojoj govore i čitanja svetkovine, prozvao je činjenicu da su prema nekim istraživanjima Hrvati među najpesimističnijim narodima Europe i svijeta. "Tko i što nas čini pesimističnima? Za one koji su istinski Kristovi sva vremena su teška. Krist ne želi da se s tim pomirimo, nego da se izdignemo iz naših pesimizama i slijedeći njega nešto učinimo. A ništa nećemo učiniti ne budemo li gledali optimistično očima vjere na život i zadaće koje kao kršćani imamo u svijetu. U pesimizmu nema nade, a gdje nema nade, nema ni pokušaja da se nešto promijeni, riječi su biskupa Uzinića u Zadru koje prenosi IKA.
U crkvi Svetog Franje na Kaptolu u Zagrebu bibličar, profesor, glazbenik i omiljeni propovjednik fra Bonaventura Duda proslavio je 90. rođendan.
U homiliji provincijal Provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak govorio je o zahvaljivanju, te zahvalio Bogu što je hrvatskom narodu, Crkvi i franjevačkoj provinciji podario tako svestranoga brata koji je svojom radošću znao poticati i druge, a svojim savjetima pomagao i ohrabrivao. Predvoditelj misnoga slavlja fra Bonaventura Duda zahvalio je svima i zaključio pjesmom fra Bonaventure Ćuka "Hoću li ja u raj", za koju je slavljenik rekao da je vodilja njegova života.
A u riječkoj katedrali sv. Vida zaslužni Riječanin Maks Peč Bogu je zahvalio za svoj 100. rođendan. Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić sjetivši se u molitvi njegove pok. supruge Nade i 64. obljetnice biskupskog ređenja slavljenikova prijatelja nadbiskupa Josipa Pavlišića. "Mnogi koji poznaju barba Maksa složit će se da je on bio iznimno talentiran čovjek, što znači da mu je Bog udijelio ne jedan ili dva nego svih pet talenata. A on je bio mudar te je primljene talente umnožio svojim radom i trudom“, rekao je nadbiskup Devčić.
U izdanju Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića i Kršćanske sadašnjosti u Zagrebu je predstavljeno kapitalno povijesno djelo "Povijest franjevaštva". Izvorno je napisano na španjolskom 1979., a hrvatski prijevod napravljen je prema drugom talijanskom izdanju iz 1994.
Knjiga „Palijativna skrb – mostovi nade i čovječnosti", nastala iz prvih koraka palijativne prakse liječnika, volontera i udruga s iskustvima do 2012. godine, predstavljena je u Osijeku. „Palijativna skrb i palijativna medicina podrazumijeva prihvat i brigu o dostojanstvu osobe, ljudskosti, bića koje odlazi i onih koji ostaju... Svijest o tome da pomažući drugima, pomažemo i sebi, da samo čineći dobro možemo se dobro i osjećati i živjeti, ma što neki mislili, jer govor ljubavi i srca uvijek pobjeđuje emocionalnu hladnoću i bešćutnost, " iznijeli su urednici. Iznimna vrijednost knjige su i prilozi pacijenata iz Osijeka uglavnom hrvatskih branitelja te duhovni tekstovi među kojima pape Ivana Pavla II. i jedan od posljednjih napisanih tekstova fra Zvjezdana Linića „Gospodine, nikoga nemam!"