„Majka Božja ili Bogorodica prvenstveni je i bitni Gospin naslov – jedna je od misli
pape Franje, za vrijeme današnje propovijedi, na Svetoj Misi slavljenoj u bazilici
Sv. Petra, u Rimu, a povodom svetkovine Marijina bogomajčinstva. U Prvome čitanju
ponovno nam se predlaže drevna blagoslovna molitva koju je Bog predložio Mojsiju za
Arona i za njegove sinove: „Neka te Gospodin blagoslovi i neka te čuva. Neka te Gospodin
licem svojim obasja; milostiv neka ti bude. Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti podari“ (Usp. Br 6, 24-26) – kazao je Papa. Koliko li je važno ponovno
čuti ove riječi blagoslova na početku ove nove godine! One će nas pratiti u našem
hodu u vremenu koje se pred nama otvara. Riječi su to snage, ohrabrenja i nade. Nije
to neka iluzorna nada, temeljena na krhkim ljudskim obećanjima; niti je riječ o naivnoj
nadi koja zamišlja neko bolje sutra, jednostavno zato jer je u budućnosti. Ova nada
svoj temelj ima u Božjemu blagoslovu, koji u sebi sadrži nešto najviše; želju Crkve
za svakoga pojedinog od nas, ispunjenu zaštitom Gospodnje ljubavi i Njegove providnosne
pomoći – rekao je Papa. Sadržaj ovoga blagoslova potpuno se ispunio u jednoj ženi
– Mariji – ukoliko je određena postati majkom Božjom, te se u Njoj ostvario, prije
no u bilo kojem drugom stvorenju… Majka Božja! To je prvenstveni i bitni Gospin naslov.
Riječ je o kvalitetu i ulozi koje je kršćanski narod, u svojoj nježnoj i iskrenoj
pobožnosti prema Majci Božjoj, u vjeri oduvijek shvaćao – pojasnio je Sveti Otac. Sjetimo
se velikoga povijesnoga časa drevne Crkve – koncila u Efezu – kad je ustanovljena
dogma Djevičina božanskog majčinstva, što je kao istina, svoj odjek imalo i u Rimu,
gdje je, nedugo zatim, podignuta Bazilika Majke Božje Velike, prvo Gospino svetište
u Rimu i na čitavom Zapadu; i gdje se štuje slika Majke Božje – Bogorodice, pod naslovom:
„Spas rimskog naroda“. Priča se kako bi se stanovnici Efeza, za vrijeme trajanja Koncila,
sastajali kod ulaza u Baziliku, u kojoj su se okupljali biskupi i vikali: „Majka Božja!“
Vjernici su time, tražeći da se ovaj Gospin naslov i službeno odredi, pokazivali da
priznaju Njezino bogomajčinstvo. Spontan je to i iskren stav sinova, prema njihovoj
Majci, jer ju beskrajno nježno ljube. Ali to je i sensus fidei ili osjećaj
vjere – svetoga Božjeg naroda, koji u svom jedinstvu nikad ne griješi. Marija se
oduvijek nalazi u srcu, štovanju i posebice u hodu vjere kršćanskoga naroda. „Crkva
hodi kroz vrijeme… i u tom hodu prosljeđuje putom koji je utrla Djevica Marija (Usp.
Ivan pavao II, enc. „Redemptoris Mater“, 2). Naš je put vjere identičan s Marijinim
– kazao je Papa – zbog čega osjećamo da nam je posebno blizu. Što se vjere tiče, što
je temelj kršćanskoga života, Majka je Božja s nama dijelila okolnosti u kojima živimo;
trebala je koračati istim stazama kao i mi, ponekad teškima i mračnima, trebala je
napredovati na „hodočašću vjere“ (Usp. II. Vatikanski koncil, LG, 58). Na svojemu
putu vjere mi smo se nerazdvojno povezali s Marijom, u času kad nam ju je Isus, umirući,
dao za Majku, govoreći: „Evo ti sina“ (Usp. Iv 19,27). Ove riječi imaju težinu oporuke
kojom se svijetu daruje jedna Majka. Od toga je časa Majka Božja postala našom Majkom!
U času u kojemu vjera učenika zbog tolikih teškoća i nesigurnosti slabi, Isus nas
povjerava Onoj koja je prva povjerovala i čija vjera ni u jednom času nije oslabila
– kazao je papa Franjo. I „žena“ je postala našom Majkom, u trenutku kad je izgubila
svoga božanskog Sina. Njezino se izranjeno srce širi kako bi učinilo mjesta za sve
ljude; dobre i zle – sve ljude – te ih ljubi onako kako ih je Isus ljubio. Žena koja
je na svadbi u Kani Galilejskoj surađivala u vjeri, kako bi se pokazala čudesna djela
Božja u svijetu, na Kalvariji čuva plamen vjere u uskrsnuće svoga Sina i majčinski
ga srdačno predaje drugima – kazao je Sveti Otac te dodao:… Marija je tako postala
izvor nade i istinske radosti! Otkupiteljeva nam Majka prethodi i stalno nas utvrđuje
u vjeri, u pozivu, u poslanju. Po njezinu primjeru poniznosti i po Njezinoj raspoloživosti
Božjoj volji, pomaže nam utoliko da nam vjera postaje radosni i neograničeni navještaj
Evanđelja. Tako će naše poslanje biti plodno, jer se temelji na Marijinu majčinstvu.
Njoj povjerimo svoj hod u vjeri, želje svoga srca, svoje potrebe i potrebe cijeloga
svijeta, a posebno glad i žeđ za pravednošću, za mirom i za Bogom; i svi joj se zajedno
triput obratimo, zazivajući je: „Sveta Majko Božja“! Na što je mnoštvo sa Svetim Ocem
triput ponovilo zaziv Gospi.