Papa Franjo predvodio Polnoćku u bazilici Svetoga Petra

1. Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku (Usp. Iz 9,1).
Ovo Izaijino proroštvo ne prestaje nas dirati, posebno kad ga slušamo u liturgiji Božićne noći. Nije riječ samo o emotivnoj ili sentimentalnoj činjenici; dira nas jer izriče duboku zbilju o tome što smo: narod smo na putu; oko nas i u nama, tmina je i svjetlo. U ovoj noći, dok duh tame ovija svijet, obnavlja se događaj koji nas uvijek nanovo začuđuje i iznenađuje: narod koji hodi, vidje svjetlost veliku. Svjetlost koja čini da promišljamo nad ovom tajnom: tajnom hoda i viđenja – istaknuo je Sveti Otac na propovijedi na Polnoćki u bazilici Svetoga Petra.
Hod – ova nas riječ pobuđuje da mislimo na tijek povijesti; na dugi put koji je put i povijest spasenja, počevši od Abrahama, našeg oca u vjeri, kojega je Bog jednoga dana pozvao da pođe, da iziđe iz svoje zemlje i pođe u zemlju, koju će mu On pokazati. Otada je identitet nas vjernika, hodočasnički narod koji hodi prema obećanoj zemlji. Ovu povijest Gospodin stalno prati! On je uvijek vjeran svomu Savezu i danim obećanjima. Budući vjeran, Bog je svjetlost i tame u Njemu nema nikakve (Usp. 1 Iv 1,5). S naše strane pak, izmjenjuju se trenuci svjetla i tame; vjernosti i nevjernosti, poslušnosti i pobune; trenuci naroda koji hodočasti i trenuci naroda koji griješi.
I u našoj osobnoj povijesti, imamo izmjenu svijetlih i tamnih trenutaka; svjetla i sjene. Ako ljubimo Boga i braću, hodimo u svjetlosti; ali zatvori li se naše srce, prevladaju li u nama, uznositost, laž, traženje osobnih interesa, tada se u nas i oko nas, spušta tmina. Tko mrzi brata svoga – piše Apostol Ivan – u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide, jer je tmina zamračila njegove oči (Usp. 1 Iv 2,11). Narod u hodu, ali narod koji neće da bude grješan narod.
2. U ovoj noći, poput zrake najjasnije svjetlosti, odzvanja navještaj Apostola: Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi (Usp. Tit 2,11). Milost koja se pojavila u svijetu jest Isus, rođen od Djevice Marije, pravi Čovjek i pravi Bog. Ušao je u našu povijest, hodi zajedno s nama. Došao je osloboditi nas tame i podariti nam svjetlost. U njemu se ukazala milost, milosrđe, Očeva nježnost: Isus je Utjelovljena Ljubav. Nije samo naučitelj mudrosti; nije ideal kojemu težimo i od kojega znamo da smo beskrajno udaljeni; nego je smisao života i povijesti, koji je među nama udario svoj šator.
3. Pastiri su bili prvi koji opaziše ovaj šator; koji su primili navještaj Isusova rođenja. Bili su prvi jer bijahu među posljednjima, marginaliziranima. Bili su prvi i zato jer su bdjeli u noći, čuvajući svoje stado. Bdjeti je zakon hodočasnika, te su bdjeli. Uz njih se i mi zaustavimo pred Djetetom; zaustavimo se u šutnji. S njima Gospodinu zahvalimo što nam je darovao Isusa i pustimo da se iz dubine srca izvije hvala Njegove vjernosti: blagoslivljamo Te, Svevišnji Gospodine Bože, koji se radi nas ponizi. Ti, neizmjerni, učini se malenim; bogat, siromahom posta; Ti koji si Svemoguć, učini se nemoćnim.
U ovoj noći podijelimo radost Evanđelja: Bog nas ljubi – toliko nas ljubi da nam je darovao svoga Sina, kao našega brata; kao svjetlost, našoj tmini. Gospodin nam ponavlja: Ne bojte se (Usp. Lk 2,10). Kao što anđeli rekoše pastirima: Ne bojte se. I ja vam ponavljam: Ne bojte se! Naš je Otac strpljiv i ljubi nas; daruje nam Isusa da nas vodi na putu prema obećanoj zemlji. On je Svjetlost koja raspršuje tminu. On je milosrđe: naš nam Otac uvijek oprašta. On je mir naš. Amen