Božić je znak da se Bog „svrstao“ na stranu čovjeka, njegovih bijeda, a primjeran
je poziv svakom kršćaninu da čini isto sa siromašnima; da se prema njima prigiba kako
bi im olakšao patnje – to je misao vodilja Papine današnje opće audijencije, održane
na Trgu Svetoga Petra – posljednje u ovoj godini. Ovaj se naš susret odvija u duhovnom
ozračju došašća, koje još snažnijim čini Božićna devetnica, koju ovih dana obavljamo,
a ona nas vodi prema božićnim blagdanima. Stoga danas s vama želim razmišljati o Isusovu
rođenju, Blagdanu povjerenja i nade, koji nadilazi nesigurnost i pesimizam. Evo razloga
naše nade: Bog je s nama i On još ima povjerenja u nas – istaknuo je Papa potičući: Dobro
razmislite o ovomu: Bog je s nama, Bog još ima povjerenja u nas! Da, velikodušan je
taj Bog Otac, zar ne? Bog dolazi stanovati među ljudima; zemlju odabire za svoje boravište,
da bude zajedno s čovjekom te da se nađe tamo gdje čovjek u radosti i u boli, provodi
svoje dane. Zemlja stoga nije više samo „dolina suza“ , nego i mjesto gdje je sam
Bog postavio svoj šator, mjesto susreta između Boga i čovjeka, Božje solidarnosti
s ljudima – objasnio je papa Franjo. Bog je do te mjere želio dijeliti našu ljudskost
da je postao jedno s nama u osobi Isusa, pravoga čovjeka i pravoga Boga. Još
više iznenađuje to da se Božja prisutnost među ljudima ne odvija u idealnom, idiličnom
svijetu, nego u ovom stvarnom, obilježenom dobrom i zlom; podjelama, zloćom, siromaštvom,
nepravdama i ratovima. On je odlučio nastaniti se u našoj stvarnoj povijesti; uza
sva njezina ograničenja i drame – ustvrdio je Papa dodajući: Čineći tako, nenadmašivo
je očitovao svoju milosrdnu naklonost, ispunjenu ljubavlju prema ljudima. On je Bog
s nama; Isus je Bog s nama: vjerujete li ovo? Ponovimo zajedno: Isus je
Bog s nama! Isus je Bog s nama. - Dobro, hvala… Isus je Bog s nama,
oduvijek je i zauvijek s nama; u patnjama i bolima povijesti. Isusovo je rođenje dokaz
da se Bog jednom zauvijek „svrstao“ na čovjekovu stranu; da nas spasi, da nas podigne
iz prašine naših bijeda; iz teškoća i iz naših grijeha – istaknuo je Sveti Otac. Odatle
dolazi veliki „dar“ Betlehemskoga djeteta: duhovna snaga koju nam On donosi; snaga
koja nam pomaže da ne podlegnemo našim tegobama, očaju, žalostima, jer ona grije i
preobražava srce. Isusovo nam rođenje zaista donosi radosnu vijest: da nas Bog neizmjerno
ljubi – tu nam ljubav, ne samo objavljuje, nego nam je i daruje i priopćava. Iz radosne
kontemplacije o otajstvu Sina Božjega, možemo izvući dvije pouke. Prva: da se u
Božiću Bog objavljuje – ne kao netko tko je u visinama i vlada svemirom – nego kao
Onaj koji s visine silazi: Bog silazi na zemlju u liku siromašna djeteta, a to znači
da se ne smijemo uzdizati iznad drugih, ako mu želimo biti slični; štoviše, trebamo
se sniziti i staviti u službu drugih; s malenima biti maleni; sa siromašnima, siromašni.
Zaista je ružno vidjeti nekoga kršćanina, koji se ne želi sniziti; koji ne želi
služiti; koji se posvuda kočoperi, to je zaista ružno. To nije kršćanin, nego poganin.
Kršćanin služi, snižava se. Učinimo ponekad, da se naša braća i sestre, ne osjete
samima; da svoju solidarnost s njima svjedočimo, ne samo riječima, nego i djelima
– to da je Bog uza svakoga čovjeka – potaknuo je Sveti Otac. Druga je ova: ako
se Bog, po Isusu, toliko zauzeo za čovjeka da je postao jedan od nas, znači da štogod
učinimo nekom bratu ili sestri, Njemu činimo. Isus je podsjetio da netko, ako nahrani,
sasluša, posjeti, ljubi nekoga od tih najmanjih i najsiromašnijih među ljudima, da
to čini Sinu Božjem. Suprotno tomu – tko odbije, zaboravi, zanemari jednoga od najmanjih
i najsiromašnijih među ljudima, zanemaruje i odbija samoga Boga (usp. Mt 25,35-46).
A sveti Ivan apostol piše: „ …jer tko ne ljubi svojega brata kojeg vidi, ne može ljubiti
Boga koga ne vidi“ (1 Iv 4,20). Povjerimo se majčinskom zagovoru Marije, Isusove
i naše Majke, da nam ovoga Božića pomogne vidjeti u licu bližnjega, naročito nemoćnijih
i marginaliziranih osoba, sliku utjelovljenoga Sina Božjega. Neka nam Marija pomogne
u našoj nakani da svima darivamo ljubav, dobrotu i velikodušnost. Tako ćemo biti odraz
i produženje Isusova svjetla, koje iz Betlehemske špilje obasjava srca ljudi, darivajući
radost i mir, za čim iz dubine svojega bića žudimo svi – zaključio je Sveti Otac.