U katehezi na današnjoj općoj audijenciji, na Trgu Svetoga Petra, Sveti je Otac govorio
o članku iz Vjerovanja: „Vjerujem u život vječni“. Posebno se zaustavio na Posljednjem
sudu, ali je odmah rekao da se ne treba bojati. Čujmo što veli Riječ Božja. Glede
toga, u Matejevu evanđelju čitamo: „Tada će Krist doći u svojoj slavi, sa svim svojim
anđelima… Pred njim će se skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih,
kao što pastir luči ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desne, a jarce s lijeve…
Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni“ (Mt 25,31-33.46). Kada
razmišljamo o Kristovu povratku i o njegovu Posljednjem sudu, koji će pokazati sve
dobro koje je netko učinio ili propustio učiniti, tijekom svojega zemaljskoga života,
osjećamo kao da se nalazimo pred otajstvom koje nas nadilazi, koje ne uspijevamo zamisliti.
Pred otajstvom koje u nama gotovo instinktivno izaziva osjećaj straha, a možda i tjeskobe.
Ali ako o toj zbilji dobro promislimo, vidimo da ona samo može raširiti srce kršćanina
i biti mu velikim razlogom utjehe i pouzdanja – rekao je papa Franjo. Glede toga,
svjedočanstvo je prvih kršćanskih zajednica vrlo znakovito – primijetio je Papa. One
su svoja slavlja i molitve zaključivale zazivom Maranthà, a to je složenica od dvije
aramejske riječi, koje se, prema načinu izgovora, mogu shvatiti i kao molitva: Dođi,
Gospodine!; i kao sigurnost prožeta vjerom: Da, dolazi Gospodin, blizu je!
U tom uzviku, cijela kršćanska Objava doseže vrhunac, na kraju čudesne kontemplacije
koju opisuje Otkrivenje Sv.Ivana (usp. Otk 22,20). U tom slučaju, Crkva-Zaručnica,
kao njegova prvina – i u ime cijeloga čovječanstva – obraća se Kristu, svojemu Zaručniku,
jer ne vidi časa da mu padne u zagrljaj: Isusov zagrljaj, koji je punina života i
ljubavi. Isus nas tako grli. Ako tako razmišljamo o Sudu, onda iščezava svaki strah
i nedoumica te ustupaju mjesto iščekivanju i velikoj radosti – bit će to trenutak
kad ćemo konačno biti proglašeni spremnima da se zaodjenemo Kristovom slavom, kao
zaručničkim ruhom; da budemo privedeni na gozbu, koja je slika punog i konačnoga zajedništva
s Bogom – objasnio je Sveti Otac. Drugi pak razlog za nadu – nastavio je Papa –
jest tvrdnja da na Sudu nećemo biti sami. Sam Isus u Matejevu evanđelju govori, da
će na svršetku vremena, oni koji su ga slijedili zauzeti mjesto u njegovoj slavi,
zajedno s njim suditi sve (usp. Mt 19,28). Apostol Pavao potom, pišući zajednici u
Korintu, tvrdi: „Zar ne znate da će sveti suditi svijetu? Pa ako ćete vi suditi svijetu,
zar niste dostojni suditi u sitnicama! (1 Kor 6,2-3) – podsjetio je Papa. Lijepa
je spoznaja da i u tom trenutku – osim na Krista, Našega Tješitelja i Zagovornika
kod Oca (usp. I Iv 2,1) – možemo računati na zagovor i dobrohotnost brojne braće i
sestara koji su nam prethodili na putu vjere; koji su svoj život prikazali za nas
i koji nas i nadalje neizrecivo ljube. Sveci već žive pred licem Božjim, u sjaju Njegove
slave, moleći za nas koji živimo na zemlji. Ova sigurnost u našem srcu pobuđuje veliku
utjehu. Crkva je zaista Majka, a kao Mama skrbi se o dobru svoje djece – poglavito
one udaljenje i žalosne – sve dok svi njezini članovi, ne nađu svoju puninu, u slavnomu
Tijelu Kristovu – kazao je Sveti Otac. Evanđelje nam Svetog Ivana daje još jednu
potvrdu, kada izričito tvrdi: „Jer Bog nije poslao svojega Sina na svijet da sudi
svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a
tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u Jedinorođenoga Sina Božjega“ (Iv
3,17-18). To znači da je Posljednji sud već na djelu, počinje sada, tijekom našega
života. Taj se sud zbiva u svakom trenutku našeg života, kao provjera naše vjere u
prisutno i djelujuće spasenje u Kristu; ili naše nevjere, s posljedičnim zatvaranjem
u sebe – kazao je Papa. Spontano govoreći, Sveti je Otac rekao: Ali ako se mi
sami zatvorimo u sebe; ako ne prihvaćamo Isusovu ljubav; onda sami sebe osuđujemo.
Spasenje je u otvaranju Isusu – On nas spašava. Ako smo grješnici – a svi smo grješnici
– i ako molimo oproštenje i idemo naprijed sa željom da budemo dobri, Gospodin nam
prašta. Upravo se zbog toga moramo otvoriti; otvoriti se Isusovoj ljubavi, koja je
jača od svega. Velika je i milosrdna Isusova ljubav. Njegova ljubav prašta. Ali joj
se moraš otvoriti, a to znači – kajati se, žaliti zbog onoga što smo loše učinili
– objasnio je papa Franjo. Gospodin se Isus darovao i nastavlja se darivati kako
bi nas ispunio milosrđem. Mi smo dakle u izvjesnom smislu svoji vlastiti sudci; možemo
se osuditi na isključenje iz zajedništva s Bogom i s braćom. Stoga neprestano moramo
bdjeti nad svojim mislima i svojim djelima, kako bismo već sada kušali toplinu i sjaj
lica Božjega – potaknuo je Sveti Otac dodajući: Bit će to vrlo lijepo. U vječnom
ćemo životu Boga promatrati u svoj njegovoj punini – rekao je Papa nastavljajući spontano
govoriti. Naprijed! Naprijed – razmišljajući o sudu koji sada započinje. Započeo je…
Naprijed – čineći da se naša srca otvore Isusu, njegovu spasenju. Naprijed, bez straha,
jer je velika ljubav Njegova. Ako tražimo oproštenje svojih grijeha, On će nam oprostiti.
Isus je takav. Naprijed s ovom sigurnošću, jer će nas ona dovesti u nebesku slavu.
Hvala – kazao je na kraju Sveti Otac.
Na kraju opće audijencije Sveti
se Otac ponovno osvrnuo na borbu protiv gladi u svijetu, podsjećajući na kampanju
Međunarodnoga caritasa, koja se odvija pod geslom „Samo jedna obitelj, hrana za sve“.
Zapamtimo ovo, zajedno ponovimo: 'Samo jedna obitelj, hrana za sve'. Ne smije nas
paralizirati sablazan zbog milijuna osoba koje trpe zbog gladi, nego nas sve mora
potaknuti na djelovanje – pojedince, obitelji, zajednice, ustanove i vlade – da se
ukloni nepravda. Isusovo nam Evanđelje pokazuje put: ufati se u Božju providnost,
a kruh svagdanji dijeliti ne rasipajući. Hrabrim Caritas da nastavi svoje zauzimanje,
a sve zajedno pozivam da se ujedine s 'valom' solidarnosti – rekao je Sveti Otac.
Govoreći
pak na španjolskom jeziku, Papa je podsjetio na sutrašnji blagdan Gospe Guadalupske,
nebeske zaštitnice cijele Amerike, i tom je prigodom pozdravio sve stanovnike toga
kontinenta. Poput Isusa i Marija je blizu svoje djece, kao brižna majka prati njihov
hod; dijeli radosti i nade; patnje i tjeskobe Božjih ljudi – pozvanih da budu dio
svih naroda Zemlje – rekao je Papa dodajući: Pojava Djevičine slike na ogrtaču
Juana Dijega, bio je proročki znak Marijina zagrljaja svim stanovnicima prostranih
zemalja Amerike, onima koji tamo prebivaju, kao i onima koji dolaze. Marijin je zagrljaj
obilježio hod cijele Amerike: zemlje gdje različiti narodi mogu živjeti zajedno; zemlje
koja poštuje život, od začeća do prirodne smrti; zemlje koja je kadra prihvatiti selioce,
siromašne i marginalizirane. Amerika je velikodušna zemlja – kazao je Sveti Otac. Govoreći
pak o Marijinoj poruci, rekao je da je ona njegova i Crkvina poruka. Potaknuo je sve
stanovnike Amerike, da poput Marije, imaju raširene ruke, s ljubavlju i nježnošću.
Molim za vas, draga američka braćo i sestre, a vas molim, da molite za mene. Neka
evanđeoska radost uvijek prebiva u vašim srcima. Blagoslovio vas Bog, a čuvala vas
Gospa – zaključio je na kraju papa Franjo.