Opća audijencija 11. prosinca 2013. god.

U katehezi na današnjoj općoj audijenciji, na Trgu Svetoga Petra, Sveti je Otac govorio o članku iz Vjerovanja: „Vjerujem u život vječni“. Posebno se zaustavio na Posljednjem sudu, ali je odmah rekao da se ne treba bojati. Čujmo što veli Riječ Božja. Glede toga, u Matejevu evanđelju čitamo: „Tada će Krist doći u svojoj slavi, sa svim svojim anđelima… Pred njim će se skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih, kao što pastir luči ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desne, a jarce s lijeve… Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni“ (Mt 25,31-33.46).
Kada razmišljamo o Kristovu povratku i o njegovu Posljednjem sudu, koji će pokazati sve dobro koje je netko učinio ili propustio učiniti, tijekom svojega zemaljskoga života, osjećamo kao da se nalazimo pred otajstvom koje nas nadilazi, koje ne uspijevamo zamisliti. Pred otajstvom koje u nama gotovo instinktivno izaziva osjećaj straha, a možda i tjeskobe. Ali ako o toj zbilji dobro promislimo, vidimo da ona samo može raširiti srce kršćanina i biti mu velikim razlogom utjehe i pouzdanja – rekao je papa Franjo.
Glede toga, svjedočanstvo je prvih kršćanskih zajednica vrlo znakovito – primijetio je Papa. One su svoja slavlja i molitve zaključivale zazivom Maranthà, a to je složenica od dvije aramejske riječi, koje se, prema načinu izgovora, mogu shvatiti i kao molitva: Dođi, Gospodine!; i kao sigurnost prožeta vjerom: Da, dolazi Gospodin, blizu je! U tom uzviku, cijela kršćanska Objava doseže vrhunac, na kraju čudesne kontemplacije koju opisuje Otkrivenje Sv.Ivana (usp. Otk 22,20).
U tom slučaju, Crkva-Zaručnica, kao njegova prvina – i u ime cijeloga čovječanstva – obraća se Kristu, svojemu Zaručniku, jer ne vidi časa da mu padne u zagrljaj: Isusov zagrljaj, koji je punina života i ljubavi. Isus nas tako grli. Ako tako razmišljamo o Sudu, onda iščezava svaki strah i nedoumica te ustupaju mjesto iščekivanju i velikoj radosti – bit će to trenutak kad ćemo konačno biti proglašeni spremnima da se zaodjenemo Kristovom slavom, kao zaručničkim ruhom; da budemo privedeni na gozbu, koja je slika punog i konačnoga zajedništva s Bogom – objasnio je Sveti Otac.
Drugi pak razlog za nadu – nastavio je Papa – jest tvrdnja da na Sudu nećemo biti sami. Sam Isus u Matejevu evanđelju govori, da će na svršetku vremena, oni koji su ga slijedili zauzeti mjesto u njegovoj slavi, zajedno s njim suditi sve (usp. Mt 19,28). Apostol Pavao potom, pišući zajednici u Korintu, tvrdi: „Zar ne znate da će sveti suditi svijetu? Pa ako ćete vi suditi svijetu, zar niste dostojni suditi u sitnicama! (1 Kor 6,2-3) – podsjetio je Papa.
Lijepa je spoznaja da i u tom trenutku – osim na Krista, Našega Tješitelja i Zagovornika kod Oca (usp. I Iv 2,1) – možemo računati na zagovor i dobrohotnost brojne braće i sestara koji su nam prethodili na putu vjere; koji su svoj život prikazali za nas i koji nas i nadalje neizrecivo ljube. Sveci već žive pred licem Božjim, u sjaju Njegove slave, moleći za nas koji živimo na zemlji. Ova sigurnost u našem srcu pobuđuje veliku utjehu. Crkva je zaista Majka, a kao Mama skrbi se o dobru svoje djece – poglavito one udaljenje i žalosne – sve dok svi njezini članovi, ne nađu svoju puninu, u slavnomu Tijelu Kristovu – kazao je Sveti Otac.
Evanđelje nam Svetog Ivana daje još jednu potvrdu, kada izričito tvrdi: „Jer Bog nije poslao svojega Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u Jedinorođenoga Sina Božjega“ (Iv 3,17-18). To znači da je Posljednji sud već na djelu, počinje sada, tijekom našega života. Taj se sud zbiva u svakom trenutku našeg života, kao provjera naše vjere u prisutno i djelujuće spasenje u Kristu; ili naše nevjere, s posljedičnim zatvaranjem u sebe – kazao je Papa.
Spontano govoreći, Sveti je Otac rekao: Ali ako se mi sami zatvorimo u sebe; ako ne prihvaćamo Isusovu ljubav; onda sami sebe osuđujemo. Spasenje je u otvaranju Isusu – On nas spašava. Ako smo grješnici – a svi smo grješnici – i ako molimo oproštenje i idemo naprijed sa željom da budemo dobri, Gospodin nam prašta. Upravo se zbog toga moramo otvoriti; otvoriti se Isusovoj ljubavi, koja je jača od svega. Velika je i milosrdna Isusova ljubav. Njegova ljubav prašta. Ali joj se moraš otvoriti, a to znači – kajati se, žaliti zbog onoga što smo loše učinili – objasnio je papa Franjo.
Gospodin se Isus darovao i nastavlja se darivati kako bi nas ispunio milosrđem. Mi smo dakle u izvjesnom smislu svoji vlastiti sudci; možemo se osuditi na isključenje iz zajedništva s Bogom i s braćom. Stoga neprestano moramo bdjeti nad svojim mislima i svojim djelima, kako bismo već sada kušali toplinu i sjaj lica Božjega – potaknuo je Sveti Otac dodajući:
Bit će to vrlo lijepo. U vječnom ćemo životu Boga promatrati u svoj njegovoj punini – rekao je Papa nastavljajući spontano govoriti. Naprijed! Naprijed – razmišljajući o sudu koji sada započinje. Započeo je… Naprijed – čineći da se naša srca otvore Isusu, njegovu spasenju. Naprijed, bez straha, jer je velika ljubav Njegova. Ako tražimo oproštenje svojih grijeha, On će nam oprostiti. Isus je takav. Naprijed s ovom sigurnošću, jer će nas ona dovesti u nebesku slavu. Hvala – kazao je na kraju Sveti Otac.

Na kraju opće audijencije Sveti se Otac ponovno osvrnuo na borbu protiv gladi u svijetu, podsjećajući na kampanju Međunarodnoga caritasa, koja se odvija pod geslom „Samo jedna obitelj, hrana za sve“. Zapamtimo ovo, zajedno ponovimo: 'Samo jedna obitelj, hrana za sve'. Ne smije nas paralizirati sablazan zbog milijuna osoba koje trpe zbog gladi, nego nas sve mora potaknuti na djelovanje – pojedince, obitelji, zajednice, ustanove i vlade – da se ukloni nepravda. Isusovo nam Evanđelje pokazuje put: ufati se u Božju providnost, a kruh svagdanji dijeliti ne rasipajući. Hrabrim Caritas da nastavi svoje zauzimanje, a sve zajedno pozivam da se ujedine s 'valom' solidarnosti – rekao je Sveti Otac.

Govoreći pak na španjolskom jeziku, Papa je podsjetio na sutrašnji blagdan Gospe Guadalupske, nebeske zaštitnice cijele Amerike, i tom je prigodom pozdravio sve stanovnike toga kontinenta. Poput Isusa i Marija je blizu svoje djece, kao brižna majka prati njihov hod; dijeli radosti i nade; patnje i tjeskobe Božjih ljudi – pozvanih da budu dio svih naroda Zemlje – rekao je Papa dodajući:
Pojava Djevičine slike na ogrtaču Juana Dijega, bio je proročki znak Marijina zagrljaja svim stanovnicima prostranih zemalja Amerike, onima koji tamo prebivaju, kao i onima koji dolaze. Marijin je zagrljaj obilježio hod cijele Amerike: zemlje gdje različiti narodi mogu živjeti zajedno; zemlje koja poštuje život, od začeća do prirodne smrti; zemlje koja je kadra prihvatiti selioce, siromašne i marginalizirane. Amerika je velikodušna zemlja – kazao je Sveti Otac.
Govoreći pak o Marijinoj poruci, rekao je da je ona njegova i Crkvina poruka. Potaknuo je sve stanovnike Amerike, da poput Marije, imaju raširene ruke, s ljubavlju i nježnošću. Molim za vas, draga američka braćo i sestre, a vas molim, da molite za mene. Neka evanđeoska radost uvijek prebiva u vašim srcima. Blagoslovio vas Bog, a čuvala vas Gospa – zaključio je na kraju papa Franjo.