Radost Evanđelja ispunja srce i cijeli život onih koji se susreću s Isusom – tim riječima
započinje apostolska pobudnica 'Evangelii Gaudium', objavljena 26. studenog, u kojoj
papa Franjo razmišlja o naviještanju Evanđelja u današnjem svijetu. Pritom je, među
ostalim, obuhvatio i prinos Sinode održane u Vatikanu od 7. do 28. listopada prošle
godine, o temi „Nova evangelizacija za prijenos vjere“. Papa u pobudnici ističe
nekoliko putova za hod Crkve sljedećih godina. Sveti Otac prije svega namjerava pokrenuti
„novo evangelizacijsko razdoblje“, obilježeno radošću. Snažan je to poziv svima
krštenima da obnovljenim žarom i dinamizmom drugima donose Isusovu ljubav koju osjećaju
u svojem životu, kao i radost i ljepotu njegova prijateljstva, i to u stalnom poslanju.
Kršćani su pozvani biti „evangelizatori s Duhom“, koji mole i rade; na njihovim usnama
ima odjekivati prvi navještaj ili 'kerygma': Isus Krist te voli, dao je svoj život
kako bi te spasio, i sada je živ, kraj tebe, svakoga dana, da te prosvijetli, ojača,
da te oslobodi. Druga je točka obnova u kreativnosti i odvažnosti, počevši
od nove prvotne svježine Evanđelja. Potrebno je pastoralno i misionarsko obraćenje,
koje ne može ostaviti stvari onakvima kakve jesu, te reforma crkvenih struktura kako
bi sve postale više misionarske. Sveti Otac misli i na „preobrazbu papinstva“, na
putu veće kolegijalnosti i zdrave decentralizacije. Valja pronaći nove putove i kreativne
metode, i ne bojati se ponovno razmotriti običaje i pravila Crkve koji nisu izravno
povezani s jezgrom Evanđelja, a od kojih su se neki u prošlosti čvrsto ukorijenili.
Papa, osim toga, ističe da je potrebno povećati odgovornost laikâ, koje pretjerani
klerikalizam drži na rubu odlukâ, te da valja proširiti prostor za veću nazočnost
ženâ u Crkvi, i posebno na mjestima na kojima se donose važne odluke. Treće, potrebna
je otvorena, gostoljubiva i milosrdna Crkva. Papa potiče Crkvu da njezina vrata
budu uvijek otvorena. Crkva je mjesto milosrđa, a ne osude, jer Bog se u praštanju
nikada ne umara. Ni vrata sakramenata ne bi se trebala zatvarati iz bilo kojega razloga.
Euharistija nije nagrada za savršene, nego velikodušni lijek i hrana za slabe. Takva
uvjerenja imaju i pastoralne posljedice, koje smo pozvani razmatrati mudro i odvažno.
Često se ponašamo kao nadzornici milosti, a ne kao oni koji ju podupiru. Međutim,
Crkva nije carina; ona je očev dom u kojemu ima mjesta za svakog čovjeka, zajedno
s njegovim teškim životom – stoji u pobudnici. Papa Franjo ponovno ističe da mu je
draža Crkva koja je ranjena i prljava zbog toga što je izišla na ulice, nego Crkva
koja je zatvorena u spletu obuzetosti i procedurâ. Ako nešto ima pobuditi u nama sveti
nemir … to je činjenica da brojna naša braća žive bez Isusova prijateljstva. Navještaj
Evanđelja treba imati pozitivna obilježja: blizinu, poštovanje, sućut, strpljenje
za napor na putu dozrijevanja. I svećenici u propovijedima imaju izbjegavati čisto
moralističko ili indoktrinirano propovijedanje; a propovijedi imaju biti pozitivne
kako ljude ne bi ostavile „zarobljene negativnošću“, nego im uvijek imaju pružati
nadu, rabeći riječi koje pale žar u srcima. Četvrta je točka, dijalog i susret
s drugim kršćanima (ekumenizam je, naime, neizostavni put evangelizacije), s drugim
religijama (što je uvjet potreban za mir u svijetu), kao i s nevjernicima. Taj dijalog
valja voditi u jasnomu i radosnomu identitetu koji ne potamnjuje evangelizaciju. Pritom
Papa posebno primjećuje da u ovo vrijeme veliku važnost zadobiva odnos s muslimanima.
Ponizno moli zemlje islamske tradicije da kršćanima jamče vjersku slobodu, vodeći
također računa o slobodi koju islamski vjernici uživaju u zapadnim zemljama! Protiveći
se pokušaju da se religije stave u područje privatnosti, Papa ističe da dužno poštovanje
prema manjinama agnostika i nevjernika ne smije prigušiti uvjerenja vjernika koji
su u većini. I na kraju, peto poglavlje: Neka Crkva bude proročki glas,
sposoban odvažno govoriti … i protiv struje. Sveti Otac tu ponovno ističe opredjeljenje
Crkve za siromašne, i traži siromašnu Crkvu za siromašne. Upozorava na sadašnji gospodarski
sustav koji je – kako je istaknuo – u temelju nepravedan. Takvo gospodarstvo ubija
jer prevladava zakon jačega. Današnja kultura odbacivanja potaknula je nešto novo:
isključeni, naime, nisu izrabljeni, nego su otpad, 'višak'. Molim Gospodina da
nam podari više političara koji uistinu imaju na srcu društvo, narod, život siromašnih!
– ističe Sveti Otac u pobudnici. Kršćanske zajednice koje zaboravljaju siromašne osuđene
su na rasulo. Među tim slabima za koje se Crkva želi brinuti nalaze se i djeca koja
se imaju roditi, a koja su najnezaštićenija i najnevinija od svih… Težnja da se problemi
riješe uklanjanjem ljudskoga života, nije znak napretka – ističe Sveti Otac te napominje
da obitelj prolazi kroz duboku kulturnu krizu koja podupire način života koji izobličava
obiteljske veze. Osim toga, Papa upozorava i na nove progone kršćana. Pobudnica
završava molitvom Mariji, 'Majci evangelizacije'. Gledajući Majku Božju, povjerujmo
ponovno u revolucionarnu snagu nježnosti i ljubavi.