Rasprava o pravu na priziv savjesti

Ograničenja prizivu na savjest u novom Kodeksu medicinske etike i deontologije – bila je tema rasprave održane 26. studenoga u Biomedicinskom campusu u Rimu, na kojoj je, među ostalima, sudjelovao biskup Lorenzo Leuzzi, liječnik i rimski pomoćni biskup, te Riccardo di Segni, liječnik i glavni rabin rimske Židovske zajednice. Taj problem, u vezi s kojim je vrlo važno pokrenuti javno mnijenje, mogao bi obilježiti budućnost medicine, ali veliki ga mediji ne primjećuju.
U tijeku je, naime, revizija Kodeksa medicinske deontologije, koji će biti objavljen 2014. godine. Ali, nacrt reforme koji je u optjecaju, vrlo je zabrinjavajući. U središtu je pozornosti posebno članak br. 22 koji bi, ako bude promijenjen, ograničio pravo liječnika na priziv savjesti – kako je objasnio Renato Caviglia, liječnik i dopredsjednik talijanskoga ogranka Židovske liječničke udruge.
Promjenom je predviđeno ukidanje mogućnosti izbora između znanosti i savjesti, uz nametanje potpunoga pridržavanja smjernicâ međunarodnih znanstvenih društava, i ropsko nasljedovanje nauka znanstvene etike i tehnologije. Teži se tomu da se liječnika stavi u okvir, ostavljajući mu vrlo malo slobode za izbor – istaknuo je Caviglia.
Liječnik u znanosti svakako, ali i u savjesti – istaknuo je pak msgr. Andrea Manto, ravnatelj Nacionalnoga ureda za dušobrižništvo zdravstva Talijanske biskupske konferencije, te objasnio – S vidika ljudskoga, s vidika smisla njegova djelovanja, i u poštovanju dostojanstva osobe, pozvan je intervenirati preuzimajući brigu, a ne ispunjavajući volju pacijenta, gotovo kao da je uvijek samo 'stručnjak' za zdravlje.
Među pobudama koje potiču na reformu kodeksa ima i onih gospodarskih, ali i drugih. Normativni se instrumenti, naime, malo pomalo otvaraju zamisli o krivo shvaćenoj slobodi, i nesigurnoj savjesti, gdje određeni subjektivizam i individualizam na kraju postaju šteta, i to ne samo za savjest liječnika, nego zapravo i za dobro pacijenta – istaknuo je msgr. Manto.
U raspravi su sudjelovali i predstavnici židovske zajednice jer priziv savjesti nije samo katoličko pitanje. To pitanje nema vjeroispovjedno obilježje – napomenuo je msgr. Manto te dodao da o tomu valja razmišljati, i to polazeći od židovsko-kršćanske tradicije. Mislim da na taj način možemo uistinu u potpunosti istaknuti vrijednost života i dostojanstva osobe, koje su često u opasnosti upravo zbog toga što se obećava beskonačna sloboda, koja je prividna, kao i mogućnost ozdravljenja ili neke stručne intervencije čudesnoga obilježja, ili čak sposobnost za izbjegavanje svakog trpljenja i svake vrste muke, koje se, naprotiv, mogu razumjeti i živjeti – upravo stoga što su neizbježne – samo u istinskom ljudskom odnosu i u najdubljem viđenju odnosa između liječnika i pacijenta – istaknuo je msgr. Manto.