Budućnost je čovječanstva u smjernomu suživotu različitosti
Budućnost je čovječanstva u smjernomu suživotu različitosti – jedna je od ključnih
misli iz Papina govora, održanoga 28. studenog, sudionicima opće skupštine Papinskoga
vijeća za međureligijski dijalog. Sveti je Otac, među ostalim, napomenuo da nije moguće
misliti na bratstvo 'iz laboratorija', te je snažno istaknuo da vjersku slobodu valja
štititi u svim njezinim dimenzijama. U svijetu koji je na neki način – kako je
rekao Papa – „postao manji“, sve je važniji dijalog i prijateljstvo među ljudima različitih
religija. Papa je Franjo krenuo od te tvrdnje i održao vrlo izražajan govor o međureligijskom
dijalogu. Riječ je o stvarnosti i izazovu – rekao je – koji poziva našu kršćansku
savjest, i koji utječe na konkretan život lokalnih Crkvi, župâ, i vrlo brojnih vjernika.
Uostalom – ustvrdio je Papa sa žaljenjem – u svijetu ne nedostaje sredinâ u kojima
je suživot težak. Često se na političke ili gospodarske razloge nadovežu kulturne
i vjerske razlike, oslanjajući se i na nerazumijevanja i pogrješke iz prošlosti; a
sve to može prouzročiti nepovjerenje i strah – istaknuo je Sveti Otac te dodao – Samo
je jedan put kojim se može taj strah pobijediti, a to je put dijaloga, susreta obilježenoga
prijateljstvom i poštovanjem. Voditi dijalog ne znači odustati od vlastitoga identiteta
kada se ide u susret drugomu, a ni popustiti kompromisima u vezi s vjerom i kršćanskim
moralom – primijetio je Papa. Upravo se iz tog razloga međureligijski dijalog i evangelizacija
ne isključuju, nego se uzajamno podupiru. Ništa ne namećemo, ne rabimo nikakvu podmuklu
strategiju kako bismo privukli vjernike, nego radosno i jednostavno svjedočimo ono
u što vjerujemo i ono što jesmo. Doista, u susretu na kojemu bi svatko stavljao na
stranu ono u što vjeruje, i pretvarao se da odustaje od onoga što mu je najdraže,
zacijelo ne bi bilo istinskoga odnosa. U tom bi se slučaju moglo govoriti o lažnom
bratstvu – primijetio je Sveti Otac. Istodobno se, – dodao je Papa – kao kršćani
imamo potruditi da svladamo strah, uvijek spremni učiniti prvi korak, ne gubeći hrabrost
pred teškoćama i nerazumijevanjima. Kada je međureligijski dijalog konstruktivan,
on služi i za nadvladavanje straha od raznih vjerskih tradicija i od vjerske dimenzije
kao takve, što je sve veća pojava u društvima koja su više sekularizirana. Na religiju
se gleda kao na nešto suvišno, ili čak opasno; a od kršćana se katkada očekuje da
u obavljanju svojega zanimanja odustanu od vlastitih vjerskih i moralnih uvjerenja
– napomenuo je papa Franjo. Primijetivši potom da je rašireno mišljenje prema
kojemu je suživot moguć samo ako se zataji vlastita vjerska pripadnost, i ako se susrećemo
na nekoj vrsti neutralnoga prostora, Papa je upitao kako bi bilo moguće uspostaviti
prave odnose, i izgraditi društvo koje bi bilo pravi zajednički dom, kad bi se nametalo
da se na stranu stavi ono što svatko smatra intimnim dijelom svojega postojanja? Nije
moguće misliti na bratstvo 'iz laboratorija' – napomenuo je Papa. Naravno, potrebno
je da se sve događa u poštovanju tuđih uvjerenja, pa i onih koji ne vjeruju, ali moramo
imati hrabrosti i strpljenja za odlazak u susret jedni drugima, zbog onoga što jesmo.
Budućnost je u smjernomu suživotu različitosti, a ne u homologaciji s jednim jedinim,
teoretski neutralnim, mišljenjem. Stoga postaje prijeko potrebno priznavanje temeljnoga
prava vjerske slobode, u svim njezinim dimenzijama – istaknuo je na kraju papa Franjo.