Marija je majka nade, ona nas uči da s nadom gledamo u budućnost i da se ne zaustavljamo
na sadašnjosti – istaknuo je papa Franjo u sinoćnjoj propovijedi u samostanu Svetoga
Antuna Pustinjaka, u kojem živi benediktinke, a koji je posjetio u prigodi Dana posvećenoga
klauzurnim zajednicama. Nakon zajedničke večernje Papa se zadržao u razgovoru s redovnicama. Marija
je najizražajnija slika kršćanske nade. Ona je kao nitko upoznala i ljubila Isusa,
s kojim je uspostavila rodbinsku vezu prije nego ga je dala na svjetlo dana. Ona je
postala učenica i majka svojega Sina kada je primila navještaj i rekla: Evo službenice
Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi (Lk 1,38). Riječi 'neka mi bude', nisu samo
puko prihvaćanje, nego i pouzdano otvaranje budućnosti: očitovanje nade – kazao je
Papa. Marija je Majka nade. Podsjetio je redovnice na Marijin 'DA' počevši od
navještenja, zbog čega je Ona „najizražajnija slika kršćanske nade. Marija nije znala
kako može postati majka, ali se posvema povjerila otajstvu koje se ispunjavalo i tako
je postala žena iščekivanja i nade – rekao je Sveti Otac. Govoreći o Mariji u Betlehemu
za Isusovo rođenje, o Mariji u Jeruzalemu za prikazanje u Hramu, o Mariji koja je
bila svjesna da poslanje i identitet njezina Sina, Učitelja i Mesije, nadilaze njezino
majčinstvo i istodobno mogu izazvati zabrinutost, kao što su bile Šimunove riječi
i njegovo proroštvo o maču boli, Papa je rekao da unatoč svim tim teškoćama i iznenađenjima
Božjega plana, Marijina nada nikad nije oslabila. To nam potvrđuje da se nada hrani
slušanjem, kontemplacijom, strpljivošću, da se ispune Gospodnja vremena. I onda
kad Marija kod križa biva Majkom boli, njezina nada ne jenjava, nego ju podupire u
budnom iščekivanju otajstva, većega od njezine boli. Činilo se da je sve gotovo, moglo
se reći da se ugasila svaka nada. I u tom je trenutku, da se sjetila obećanja Navještenja,
mogla reći: „To nije istina! Bila sam prevarena!“ A ipak to nije učinila – objasnio
je Papa. Marija je vjerovala, s nadom je iščekivala Božje „sutra“, što današnjem
čovjeku ne uspijeva. Često se propitujem: „Znamo li mi čekati Božje sutra, ili sve
želimo danas?“ Za Mariju je Božje sutra zora prvoga dana u tjednu. Jako bi nam koristilo
razmišljanje o zagrljaju Sina s Majkom. Na posljetku, gledajući jedinu „svijeću
zapaljenu na Isusovu grobu“ što je bila Marijina nada i „nada ljudskoga roda“ Papa
je zapitao: „Gori li još uvijek u samostanima ta svijeća? Očekuje li se u samostanima
Božje 'sutra'?“ Marija je dakle svjedočanstvo čvrste nade, nazočne u svakom trenutku
povijesti spasenja. Ona nas, Majka nade, podržava u trenutcima tame, teškoća, klonulosti,
prividnoga poraza, u istinskim ljudskim porazima. Marijo, nado naša, pomogni nam da
svoj život učinimo ugodnim prinosom Ocu Nebeskom, radosnim darom svojoj braći, okrenutim
prema sutra – zaključio je Sveti Otac.