Uvijek nas vode Božje ruke

Povjerimo se Bogu kao što se dijete povjerava ocu – potaknuo je Sveti Otac u propovijedi na jutrošnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta, dodajući da nas Bog nikad ne ostavlja – čak i onda kad nas kori – miluje nas.
Bog je za vječnost stvorio čovjeka, ali smrt je po đavolskoj zavisti ušla u svijet – rekao je Papa komentirajući ulomak iz Knjige mudrosti koji govori o stvaranju. Đavolska je zavist pokrenula rat, put koji završava smrću. Smrt je ušla u svijet i svi, koji pripadaju svijetu, moraju iskusiti smrt – rekao je Sveti Otac.
Svi moramo umrijeti, ali jedno je smrt iskusiti pod đavolskim okriljem, a drugo je pak smrt iskusiti iz Božje ruke. Veseli me kad čujem govoriti: „Oduvijek smo u Božjim rukama.“ Biblija stvaranje tumači vrlo lijepom slikom: Bog nas od praha, od zemlje, oblikuje svojim rukama, na svoju sliku i priliku. Ruke su nas Božje stvorile: Bog rukotvorac, da. Poput rukotvorca nas je stvorio. Te nas Gospodinove ruke, Božje ruke, nisu napustile – protumačio je papa Franjo.
Biblija pripovijeda kako Bog veli svojem narodu: „Hodio sam s tobom, kao otac sa svojim djetetom“, vodeći ga za ruku. Ruke nas Božje prate na našem putu. Naš nas Otac uči hodati, kao neki otac svojega sina. Uči nas hoditi putom života i spasenja. U trenutcima boli miluju nas Božje ruke, tješe nas. On je naš Otac i miluje nas! Često je u tim milovanjima praštanje. Utješno je razmišljati o ovome: Isus, Bog, sa sobom je ponio svoje rane: pokazuje ih pred Ocem. Ovo je cijena: zbog ljubavi su izranjene ruke Božje. To nas jako tješi – rekao je Papa.
Od osoba koje ne znaju komu se povjeriti često čujemo riječi: „U ruke se Božje predajem.“ To je vrlo lijepo – primijetio je Papa – jer smo u njegovim rukama sigurni, On je naš Otac i ljubi nas. Njegove nas ruke ozdravljaju od naših duhovnih bolesti.
Sjetimo se Isusovih ruku, kada je dodirivao bolesnike i ozdravljao ih... To su Božje ruke: ozdravljaju nas. Ne mogu zamisliti Boga koji nas šamara! Ne zamišljam ga takvim. Mogu zamisliti da nas kori, jer to čini. Ali nikada, nikad nas ne ranjava. Miluje nas. Čak i onda kad nas mora ukoriti, čini to s milovanjem, jer je Otac. 'Duše su pravednika u Božjim rukama'. Razmišljajmo o rukama Boga, koji nas je kao rukotvorac stvorio, dao nam je vječno spasenje. Njegove nas ranjene ruke prate na našemu životnom putu. Povjerimo se Božjim rukama, kao što se dijete povjerava rukama svojega oca, njegova je ruka sigurna – zaključio je Sveti Otac.