Kardinal Dziwisz o odnosu s papom Ivanom Pavlom II.

„Živio sam sa svecem“, naslov je knjige kardinala Stanisława Dziwisza, krakowskoga nadbiskupa, objavljene u obliku razgovora s novinarom Gianfrancom Svidercoschijem. Osam godina nakon preminuća blaženoga Ivana Pavla II., kardinal se spominje pojedinosti iz života čovjeka kojemu je tijekom gotovo 40 godina bio tajnik, i koji će 27. travnja sljedeće godine biti proglašen svetim. Knjiga je predstavljena 4. studenog, na liturgijski spomen Karla Boromejskoga, u Rimu.
Duboka veza s Gospodinom, osobita ljubav prema Evanđelju i prema čovjeku, odbacivanje ideologijâ, misionarski zanos – samo su neka od obilježja života Ivana Pavla II. o kojima govori spomenuta knjiga, u kojoj se isprepleću sjećanja na „povijesne“ trenutke Karoła Wojtyłe, kao krakowskoga nadbiskupa, i ponajviše kao Pape, s onima duboke ljubavi prema Kristu, pozornosti prema ljudima, i molitve. U središtu je prije svega Sveta Misa. Bilo je jasno da to nije bio samo središnji trenutak svakoga njegova dana… nego najdublja potreba njegove duše – istaknuo je kardinal u knjizi.
Osvrnuvši se na te misli kardinala Dziwisza, msgr. Pawel Ptasznik, dugogodišnji suradnik Ivana Pavla II. i voditelj Poljske sekcije Državnoga tajništva, istaknuo je da je molitva bila u temelju cijeloga njegova djelovanja. Živio je svoju vjeru, ne kao ispovijest istine, nego kao konkretni odnos s Isusom Kristom. Zbog toga je u svakom trenutku nastojao biti blizu i slušati Gospodina, crpiti iz toga susreta rješenjâ za probleme i pothvate koje je imao poduzeti u Crkvi. Sveta je Misa iznad svega za njega bila poseban trenutak – napomenuo je msgr. Ptasznik.
Jedan od najbližih suradnika blaženoga Ivana Pavla II. bio je kardinal Camillo Ruini, Papin vikar za grad Rim od 1991. do 2008. godine. U svojemu se govoru na predstavljanju knjige kardinal spomenuo kako je Ivan Pavao II. Crkvu zamišljao kao „dom i školu zajedništva“, te smatrao da je velika zadaća Crkve evangelizacija.
Govoreći o knjizi kardinal je Ruini istaknuo da je u njoj vidljivo da je kroz ovih osam godina, od preminuća Ivana Pavla II., kardinal Dziwisz nastavio živjeti s njim, iako na drugačiji način. Tako je još više produbio veliku baštinu koju nam je ostavio blaženi Ivan Pavao II., a koja je izražena prije svega u velikom nacrtu u Crkvi koji je Ivan Pavao II. započeo, stavio na put, i koji se ima nastaviti – primijetio je kardinal Ruini te podsjetio na riječi, tada kardinala, Ratzingera koji je u propovijedi na pogrebu Ivana Pavla II. istaknuo da je Ivan Pavao II. Kristu otvorio društvo, kulturu, političke i gospodarske sustave….
Gianfranco Svidercoschi se pak u razgovoru za našu radijsku postaju osvrnuo na smisao te knjige-intervjua, te kazao da je on prije svega u činjenici da kardinal Dziwisz želi posvjedočiti svetost Ivana Pavla II.; svetost koja je u određenim razdobljima bila na herojskoj razini – kao što je, primjerice, bilo i razdoblje na gotovo mučeničkoj razini, u trenutku atentata – i svetost koju kardinal Dziwisz opisuje kao mističnu dimenziju, kao što je bilo, primjerice, pri kraju, u razdoblju trpljenja….
Ono što me se najviše dojmilo jest pripovijedanje o jednostavnoj svetosti, koja je prikladna za sve – dodao je Svidercoschi. Nema, dakle, nikakve razlike između Božjega čovjeka, čovjeka molitve, i pape koji javno djeluje, pape koji se susreće s moćnicima iz cijeloga svijeta. S druge strane, kada je govorio mladima, poticao ih je da idu protiv struje i postanu sveti. Mi mislimo da je svetost rezervirana za mistike ili velike mučenike, ali svetost je, naprotiv, nešto što bismo trebali ostvarivati svakoga dana – primijetio je Svidercoschi ističući da je laicima Ivan Pavao II. širom otvorio vrata. Moglo bi se reći da je postavio temelje za osobitu duhovnost laika – rekao je te na kraju dodao da je po njegovu mišljenju, za papu Wojtyłu bilo vrlo bitno prenijeti važnost s previše institucionalne Crkve na Crkvu zajedništva, obitelji, i Crkvu koja je otvorenija prema laicima.