Nedjelja, 27. listopada 2013. Obitelj koja moli, koja čuva vjeru i koja živi radost
– temeljne su označnice kršćanske obitelji koje je papa Franjo istaknuo na Svetoj
Misi slavljenoj prošle nedjelje, u prigodi Dana obitelji, s obiteljima iz cijeloga
svijeta. Moliti zajednički Krunicu, u obitelji, veoma je lijepo i daje toliko snage!
– istaknuo je Sveti Otac. Upitavši pak znademo li svoju vjeru dijeliti i prenositi
svjedočanstvom, prihvaćanjem i otvorenošću prema drugima, Papa je rekao da su kršćanske
obitelji, misionarske obitelji, u svakodnevnom životu. Istinska pak radost u obitelji
dolazi iz dubokoga sklada među osobama, iz uzajamne potpore na životnom putu. A u
temelju je te duboke radosti Božja prisutnost u obitelji. Ponedjeljak, 28. listopada
2013. U ponedjeljak je, u propovijedi na Svetoj Misi, Papa govorio o Isusovoj otkupiteljskoj
žrtvi, po kojoj smo pred Bogom opravdani. Isus ima pravo ljudsko tijelo, ali za razliku
od našega, tijelo je njegovo proslavljeno i besmrtno. S pouzdanjem se utecimo Isusovu
zagovoru pred Ocem jer je on naš Brat i Zagovornik. Povjerimo mu svoje probleme, svoj
život i sve što nas muči i On će to prikazati Ocu jer Isus i danas nastavlja moliti
i posredovati za nas, pokazujući Ocu cijenu našega spasenja: svoje rane; i kao da
kaže: Oče, neka ovo ne bude uzalud… Sveti je Otac istoga prijepodneva u audijenciju
primio više uglednih ličnosti, među kojima izdvajamo, predsjednika Svjetske banke
Jima Yonga Kima, te dobitnicu Nobelove nagrade za mir 1991. godine, gospođu Aung San
Suu Kyi. Poslijepodne se Papa, u prigodi 30. obljetnice ustanovljenja Vatikanskoga
televizijskog centra, susreo s djelatnicima Centra i s njihovim obiteljima. Zaposlenike
je potaknuo da budu „ekipa“ koja služi papi i Crkvi s posebnim „stilom“ te da nastave
biti profesionalci u službi Evanđelja. Ukazao je na potrebu njihove međusobne i složne
suradnje jer o tome ovisi djelotvornost komunikacijskoga pastorala. Papa se zaposlenicima
zahvalio za profesionalnost, raspoloživost i diskreciju, pri svakodnevnom praćenju
njegovoga djelovanja. Zajednički udruženi, mogu biti u službi cijeloga svijeta, šireći
istinu i ljepotu Evanđelja sve do krajnjih granica Zemlje. Utorak, 29. listopada
2013. Tijekom propovijedi na Svetoj Misi u utorak, Sveti je Otac govorio o kršćanskoj
nadi, naglasivši da kršćanska nada nije optimizam, nego goruća čežnja za objavom Sina
Božjega koja daje sigurnost. Nadati se znači: „biti u napetosti iščekivanja prema
objavi Isusa Krista; prema radosti koja će nam usta ispuniti osmjehom“. Sveti se Otac,
pri svršetku propovijedi prisjetio i Majke Božje koja, osjetivši da je trudna, mijenja
svoje dotadašnje ponašanje te hita i pomaže, pjevajući Bogu himan hvale. Slično tome,
u nama djeluje nada: mijenja naše ponašanje – postajemo usidreni u vječnosti. Srijeda,
30. listopada 2013. Za vrijeme opće audijencije srijedom, Sveti je Otac u katehezi
govorio o Općinstvu Svetih kao o jednoj od najutješnijih istina naše vjere. Ta nas
istina podsjeća da nismo sami, nego da postoji zajedništvo svih onih koji pripadaju
Kristu, a rađa se iz naše vjere. Crkva je u svojoj srži, zajedništvo i familijarnost
s Bogom; zajedništvo ljubavi s Kristom i s Ocem u Duhu Svetomu, što se nastavlja u
bratskomu zajedništvu. Isus je uoči svoje smrti, molio Oca da svi koji u njega
vjeruju budu jedno, kao što su On i Otac jedno, u Duhu Ljubavi. Ako smo ucijepljeni
u toj Božjoj ljubavi, onda je i među nama moguće jedinstvo; ljubav Božja spaljuje
naše egoizme, predrasude; unutarnje i izvanjske podjele i grijehe – objasnio je Papa
Franjo. To zajedništvo izvire iz krštenja i smrt ga ne prekida nego – zahvaljujući
Kristovu uskrsnuću – u vječnom životu postiže svoju puninu. Svi kršteni, ovdje na
zemlji, duše u Čistilištu i svi već blaženi u Raju, čine samo jednu Obitelj. Ovo zajedništvo
između zemlje i neba posebice se ostvaruje u posredničkoj molitvi – kazao je papa
Franjo. Četvrtak, 31. listopada 2013. Na Svetoj Misi, u četvrtak, Sveti je
Otac nazočnima govorio o ljubavi Kristovoj bez koje ne možemo biti kršćani. Naglasio
je Pavlovu sigurnost da ga ništa neće rastaviti od Kristove ljubavi. Ta sigurnost
dolazi od Pavlova susreta s Kristom, koji mu je promijenio život. Ta Gospodinova ljubav
bila je u središtu njegova života; njegovo uporište. Zatim se Papa osvrnuo na
Isusovu žalost i plač, nad Jeruzalemom jer sveti grad Jeruzalem nije Bogu vjeran;
nije se podao Božjoj ljubavi u Kristu, nego se pouzdao u idole. Isus trpi kada njegova
ljubav nije prihvaćena. Papa se Franjo, istoga dana susreo s oko 200 članova Društva
Svetoga Petra te ih potaknuo da i dalje budu vidljivi znak Kristove ljubavi prema
potrebitima. Zahvalivši na potpori karitativnom djelovanju Crkve, Papa je kazao da
su članovi Društva, poslani najsiromašnijoj braći i sestrama; bijednima i marginaliziranima.
Odazvavši se tome kao kršćani, osjećaju da to nije neka izvanredna ili prigodna služba
nego u tome vide svoju laičku zadaću. Papa je potaknuo članove na molitvu i slušanje
Božje riječi, te da ljubav prema braći, crpe u školi božanske ljubavi. Petak,
1. studenoga 2013. Svetost nije povlastica malobrojnih, nego poziv upućen svim
ljudima – podsjetio je papa Franjo u nagovoru, na svetkovinu Svih Svetih. Cilj je
ljudskoga života Raj, a ne smrt. Sveci su ljudi poput nas; proživljavali su radosti
i boli; muke i nade; oni su prijatelji Božji i s njime su živjeli u dubokom zajedništvu.
Božju su ljubav upoznali i slijedili je svim srcem, bezuvjetno i iskreno. Sveci svoju
svetost nisu naslijedili. Sveci nas pozivaju da se ufamo u Boga, jer On je uvijek
vjeran. Subota, 2. studenoga 2013. S nadom gledajte na zalazak vlastitog života
– potaknuo je Sveti Otac u propovijedi na Svetoj Misi, koju je na svetkovinu Svih
Svetih popodne, slavio na rimskome groblju Verano. Nakon blagoslova, u molitvi se
sjetio svih selilaca koji su, tražeći bolje životne uvjete, izgubili život. Govoreći
o pokojnima, Papa je kazao da je svetkovina Svih svetih, dan nade, jer su naši pokojni
u Božjoj nazočnosti. I mi ćemo, po milosti Božjoj, tamo dospjeti, ako budemo išli
Isusovim putom. Gledam li na zalazak života s nadom? – upitao je Papa. Gledam
li ga s radošću što će me Gospodin prihvatiti? To je kršćanska nada, ona nam daje
mir – zaključio je Sveti Otac.