Na blagdan Svih svetih Papa slavio misu u rimskom groblju Verano

S nadom gledajte na zalazak vlastitoga života – potaknuo je Sveti Otac u propovijedi na Svetoj Misi, koju je jučer popodne slavio u rimskome groblju Verano, obnavljajući tradiciju prekinutu prije dvadeset godina. Papa je izmolio posebnu molitvu za selioce nastradale u moru i pustinji.
U Rimu je običaj da se već na blagdan Svih svetih pohađaju grobovi najmilijih, a jučer je pak na tomu Rimskomu groblju, vladalo posebno ozračje. Mnogi su se prisjetili 1. studenoga 1993. godine kada je papa Ivan Pavao II. na Rimskom groblju posljednji put slavio Svetu Misu. Znajući da će papa Franjo u popodnevnim satima pohoditi groblje i slaviti Svetu Misu, ljudi su na groblju i u okolnim ulicama, već od ranih sati nastojali zauzeti najbolja mjesta. Papa je s glavnoga trga na groblju, blagoslovio sve grobove, a na jedan je od njih položio i crvenu ružu. Nakon blagoslova, u molitvi se sjetio svih selilaca koji su tražeći bolje životne uvjete izgubili život.
Posebno želim moliti za braću i sestre koji su umrli prošlih dana, nadajući se boljem i dostojnijem životu. Vidjeli smo fotografije i okrutnost pustinje; vidjeli smo more u kojem su se mnogi utopili. Pomolimo se za njih – potaknuo je papa Franjo.
Papa je molio i za preživjele, koji su sabrani u prihvatnim mjestima, nadajući se da će uskoro imati udobnije uvjete. Govoreći o pokojnima, Sveti je Otac u propovijedi rekao da je svetkovina Svih svetih, dan nade, jer su sada naša pokojna braća i sestre u Božjoj nazočnosti. I mi ćemo, po milosti Božjoj, tamo dospjeti ako budemo išli Isusovim putom – kazao je Papa dodajući:
Nada je poput kvasca, ona proširuje dušu. U životu ima teških trenutaka, ali duša s nadom ide naprijed, pogledom uprtim i ono što nas čeka. Uostalom – podsjetio je Papa – prvi su kršćani nadu oslikavali sidrom, kao da je život sidro usidreno uz nebesku obalu, a svi mi, držeći se za konop sidra, idemo prema toj obali.
Nadahnut zalaskom sunca nad rimskim grobljem, Papa je rekao: Danas svatko od nas, promatrajući zalazak, može misliti na zalazak svojega života. Kakav će biti moj? Svatko će imati svoj zalazak, svatko od nas. Gledam li na zalazak života s nadom? Gledam li ga s radošću što će me Gospodin prihvatiti? To je kršćanska nada, ona nam daje mir – zaključio je Sveti Otac.