'Hrabrost nade u Africi jučer i danas' – tema je koju je zajednica comobonievih redovnicâ
i svećenikâ, izabrala za okrugli stol održan 21. listopada u Veroni, u prigodi 10.
obljetnice kanonizacije njihova utemeljitelja, svetoga Danielea Combonija. Redovnik
vrlo slojevite i privlačne duhovnosti, Comboni je bio protagonist nove misionarske
strategije koja nije dopuštala da zaostaju afrički muškarci i žene, za koje se brinuo
tijekom cijeloga svojeg života. Svjestan važne uloge ženâ, ustanovio je posebnu žensku
zajednicu, te pomagao afričkim ženama, žrtvama trgovine ljudima, otkupljujući ih i
dajući im mogućnost da se školuju za odgojiteljice u Institutu Don Mazza u Veroni.
Tog se sveca u razgovoru za našu radijsku postaju spomenula sestra Elisa Kidanè,
combonieva redovnica iz Eritreje, suradnica časopisa „Nigrizia“, koji je također osnovao
sveti Daniele Comboni, te osvrnuvši se na geslo koje mu je bilo vrlo drago: „Spasiti
Afriku s Afrikom“, istaknula da su te riječi, osim gesla bile prava dalekovidna metoda.
Još nam je danas teško vjerovati u tu pretpostavku da valja pustiti Afriku da ide
naprijed na vlastitim nogama; da može postati glavni lik u vlastitom spasu. Sveti
je Daniele Comboni potpuno ostvario tu svoju zamisao i želju. A mi smo vrlo zahvalni
tom čovjeku koji je stvarno vjerovao u afričke narode – istaknula je redovnica.Na
novinarkino pitanje može li „Plan obnove Afrike“, koji je taj svetac zamislio 1864.
godine, a koji obuhvaća njegove spoznaje, biti uporište za nastavak tim putom, i može
li prosvijetliti pastoralne i misionarske odluke za afrički kontinent, s. Elisa je
istaknula da on svakako, ne samo da može nego i ima biti uporište, te dodala da ponajviše
misionari i misionarke trebaju, na vrlo jednostavan način, ponovno uzeti njegov plan,
njegov nacrt evangelizacije u ruke, i preuzeti njegovu srž. Comboni je govorio: „Nakon
četiri, pet, šest ili deset godina, kada vidite da Crkva hoda na svojim nogama, otiđite
nekamo drugamo“ – podsjetila je s. Elisa te