Papa Franjo primio u audijenciju izaslanstvo Svjetskoga luteranskog saveza
Sveti je Otac danas (21. 10.) u audijenciju primio izaslanstvo Svjetske luteranske
federacije te članove Vijeća za luteransko-katoličko jedinstvo. Nakon pozdrava dobrodošlice,
Papa je kazao da s osjećajem duboke zahvalnosti Gospodinu Isusu Kristu, gleda na brojne
korake koje su luterani i katolici zajednički prošli posljednjih nekoliko desetljeća.
Dijalog i suradnja nisu ostvareni samo na teološkom – nego na različite načine – i
na pastoralnom području. Osobito pri nastojanju da se postigne napredak u duhovnom
ekumenizmu, koji je na izvjestan način duša zajedničkoga hoda prema punom zajedništvu,
a već nam sada daje – makar nesavršeno – i predokus ponekoga ploda. U mjeri u kojoj
se, u poniznosti duha, približavamo Gospodinu našemu Isusu Kristu, približavamo sigurno
i međusobno. U mjeri u kojoj od Gospodina molimo dar jedinstva, sigurni smo da će
nas On primiti za ruku i sam biti naš vodič – kazao je Papa Franjo te dodao: Potrebno
je dopustiti da nas Gospodin uzme za ruku. Kao ishod teološkoga dijaloga koji traje
već gotovo pedeset godina – a pod vidikom proslave 500. obljetnice Reforme – u izdanju
Vijeća za luteransko-katoličko jedinstvo, objavljena je knjiga znakovitog naslova:
Od sukoba do jedinstva – luteransko-katolička interpretacija Reformacije u 2017. g.
Napor dijaloškog sučeljavanja nad povijesnom zbiljom Reformacije, nad njezinim posljedicama
i odgovorima, čini mi se zaista važnim za sve – kazao je Sveti Otac te dodao da katolici
i luterani mogu tražiti oprost za zlo koje su jedni drugima i pred Bogom učinili te
se zajedno radovati u čežnji za jedinstvom koju je Gospodin pobudio u našim srcima
i koja čini da gledamo prema naprijed s nadom. U svjetlu ovoga više-desetljetnog
hoda kao i iz brojnih primjera bratskoga zajedništva luterana i katolika, utješeni
pouzdanjem u milost koja nam dolazi od Gospodina, siguran sam da ćemo znati nastaviti
naš dijaloški i zajedničarski hod, pa i u sučeljavanju s temeljnim pitanjima, kao
i s razlikama na antropološkom i etičkom području. Sigurno je da nam teškoćâ, kao
i do sada, neće uzmanjkati i zahtijevat će strpljenje, dijalog, obostrano razumijevanje,
ali ne bojmo se – kazao je Papa – Dobro znamo, kako je već više puta rekao Benedikt
XVI., da jedinstvo nije prvenstveno plod našeg nastojanja, nego djelovanja Duha Svetoga,
kojemu trebamo s povjerenjem otvoriti naša srca kako bi nas poveo putovima pomirenja
i zajedništva. Blaženi se Ivan Pavao II. pitao: Kako naviještati Evanđelje pomirenja,
bez istodobnog zauzimanja za pomirenje među kršćanima (Enc. Ut unum sint, 98)?
Ustrajna molitva u našim zajednicama neka podupre teološki dijalog, obnovu života
i obraćenje srca, kako bismo s pomoću Boga, Jednog i Trojstvenog, mogli koračati prema
ispunjenju želje Isusa Krista: da svi budu jedno – zaključio je Papa.