O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Želeći zahvaliti Bogu za dar slobodne Domovine, povodom Dana neovisnosti, 8. listopada, diljem Hrvatske vjernici su se okupljali na euharistijska slavlja, a ono u gornjogradskoj crkvi Svetoga Marka predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Uvodeći u slavlje, biskup Šaško je podsjetio kako je 8. listopada u liturgijski kalendar ubilježen kao spomen svetoga Demetrija i drugih mučenika s početka 4. stoljeća, koje zovemo Srijemskim mučenicima. Kako u starini, tako i u naše vrijeme, upravo je Srijem postao mjestom svjedočanstva, mučeništva, dara ljubavi, očitovanoga osobito u obrani Vukovara. Udarci na zagrebački Gornji grad bili su samo naznaka siline mržnje koja Hrvatima nije priznavala slobodu. Kao vjernici taj spomen ne smijemo gasiti – rekao je biskup te zahvalio svima koji su došli na misno zajedništvo i pozvao na molitvu za pokojne i žive, za potrebe naše Domovine i naših bližnjih. U propovijedi je istaknuo kako na dan državne neovisnosti kao vjernici poniremo u svoja srca molitvom da budemo najprije neovisni od snage grijeha; da nas grijeh ne sputava, da imamo čisto srce. Gledajući tim srcem vidjet ćemo da društvena sloboda u mnogočemu nije ostvarena. Koliko je samo zarobljenosti, ovisnosti, tjeskobe i bojažljivosti, ucjena, prijetnja, bezosjećajnosti, nejedinstva… Kao da smo se ponovno dopustili vezati, postati zavisnima o idolima u kojima se ne odražava ni lipanj ni listopad ni studeni 1991. – kazao je biskup Šaško. Također je upozorio na pogubnost ideologije koja dokida kulturu i prošlost, slabeći važnost spomena i slavlja; ne dopuštajući obnavljanje nosivih događaja i memorije zajednice. U današnjemu danu ne zrcali se samo neka politička odluka, nego čežnja u srcima Hrvatica i Hrvata, čežnja svakoga čovjeka koji želi živjeti istinu i koji zna da ona u pojedinim povijesnim događajima postaje bližom. U življenju spomena primjećujemo ljepotu ostvarenoga, ali i stranputice; možemo osjetiti snagu Duha koji je sposoban ponovno pokrenuti tamo gdje smo mislili da je sve zamrlo. Ovdje se o tome radi – o slavlju koje raduje i koje nas jača u istini da postoji nešto više od bilo koje trenutne politike. Jer svaka će proći. No, odgovornost za ljudsko srce – ona ostaje. Danas posebno za hrvatsko srce. I kada vam se čini da nas je za to premalo, treba znati da nas je dovoljno toliko koliko nas ima ovdje u crkvi – zaključio je biskup Ivan Šaško.
Istoga dana u dubrovačkoj katedrali Svetu Misu predslavio je mjesni biskup Mate Uzinić. Ni onomu koji se sjeća idealizma koji nas je zahvatio onih godina s početka posljednjeg desetljeća dvadesetog stoljeća, onog što su mnogi od nas, uključujući i ovaj Grad i njegove stanovnike, morali platiti kao cijenu neovisnosti i slobode, ne treba nešto osobit vid da bi uvidio kako je stanje u našoj Domovini daleko od onoga što smo sanjali – kazao je u svojoj propovijedi biskup Uzinić. Posljednjih godina su se – nastavio je – nakon novih potresa koje smo imali i kojima ovaj put nije bila kriva agresija izvana nego agresija iznutra, agresija kojom je opljačkan i osramoćen, a nerijetko i ponižen ovaj narod, dogodili i događaju 'restauratorski' zahvati u zakonodavstvu, u povećanju poreza, a nisu se dogodili pomaci u socijalnim pravima i ekonomiji. Posljedica toga je da u današnjoj Hrvatskoj, makar je ona evo danas točno sto dana članica Europske unije, mnogi njezini stanovnici ne žive sretno i radosno, a zbog čega je mnogi, osobito oni najsposobniji među nama i naši mladi, napuštaju, umjesto da su se u nju vratili oni koji su je zbog tih i sličnih, a uz to i političkih razloga napustili. Jedan od glavnih uzroka za sva ta stanja je zaboravljanje odnosa s Bogom. Ljudi imaju vremena za sve, ali ne i za Boga. U onim smo ratnim vremenima kad se stvarala naša Domovina svi mi itekako imali vremena za Boga. A danas? Gdje je danas Bog? Ima li za njega uopće mjesta u ovom našem hrvatskom društvu koje priča samo o investicijama i investitorima, tehnikama i metodama i sve manje ostavlja prostora Bogu koji ništa ne oduzima, ali zato svemu daje drugačije značenje i vodi prema pravom rješenju – upitao je dubrovački biskup, pozvavši vjernike na obraćenje i promjenu života kako bismo u otvorenosti Bogu gradili bolju sadašnjost i radosniju budućnost.
Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico predvodio je 8. listopada, na blagdan svetoga Šimuna, svečanu večernju Euharistiju u svečevoj crkvi u Zadru. U pozdravnoj riječi, a povodom Dana neovisnosti, zadarski nadbiskup Želimir Puljić podsjetio je kako smo tijekom najtežih dana Domovinskog rata osjetili očinsku ruku velikog pape blaženog Ivana Pavla II. koji se nije umarao moliti i poticati da se obustavi ruka koja ubija. Zahvaljujući njegovu zauzimanju pokrenuli su se neki međunarodni mehanizmi i rat je zaustavljen, a Vatikan je bio među prvim državama koje su priznale neovisnost Hrvatske – istaknuo je nadbiskup Puljić, zamolivši nuncija da prenese odanost i zahvalnost naše Crkve papi Franji.
Misao vodilja nuncijeve propovijedi bila je iz Lukina Evanđelja – da je Šimun ponukan Duhom došao u Hram, a duhovni hod svetoga Šimuna povezao je sa smjernicom pape Franje cijeloj Crkvi. Potrebu da idemo, izađemo, ponukani Duhom, Papa je više puta isticao od početka svoga pontifikata. Dirnulo me njegovo inzistiranje na točkama na koje se često vraća: Crkva se danas treba kretati! Treba se kretati pod djelovanjem Duha Svetoga. Crkva treba hoditi, biti pokretljiva, ići putevima svijeta, izaći u svijet. To je projekt Crkve koji nam papa Franjo preporuča za razmatranje i djelovanje. Gledajući čitanja o blagdanu svetoga Šimuna, da potaknut Duhom ide, učinilo mi se prikladnim predložiti vašem razmatranju te točke poslanja Crkve. Preko Crkve zadarske predlažem te točke cijeloj Crkvi u Hrvatskoj! Papa je rekao: 'Molim vas, ponavljajte te stvari i dajte moj blagoslov!' Zato vam u ime Svetoga Oca podjeljujem blagoslov, sa željom da možete nastaviti ići putevima ovoga svijeta, sretni što nosimo radosnu Isusovu vijest do rubnih dijelova svijeta, bolesnih, potrebitih, siromašnih i udaljenih – svima. Moramo biti radosni, poput svetoga Šimuna, noseći Radosnu vijest evanđelja danas i uvijeke – zaključio je nadbiskup D'Errico.