Biskup ne može upravljati biskupijom bez pastoralnih vijeća, rekao je Papa na susretu
s asiškim klerom
Nakon objeda s 50-ak štićenika Caritasova centra u Asizu, među kojima su bili zatvorenici,
nezaposleni i beskućnici, tijekom jučerašnjega pastirskog pohoda tom gradu, Sveti
se Otac poslijepodne, u katedrali svetoga Rufina, susreo s klerom, s Bogu posvećenim
osobama, te članovima biskupijskih pastoralnih vijećâ. Papa je u svojemu govoru prije
svega zahvalio svećenicima, redovnicima, redovnicama, i laicima, zauzetima u pastoralnim
vijećima. Koliko su potrebna pastoralna vijeća! – istaknuo je. Biskup ne može upravljati
biskupijom bez pastoralnih vijećâ. Župnik ne može voditi župu bez pastoralnih vijeća.
To je vrlo važno! Podsjetivši potom da se u toj katedrali čuva krstionica na kojoj
su bili kršteni sveti Franjo i sveta Klara, Papa je ponovno istaknuo da je spomen
na vlastito Krštenje vrlo važan! Krštenje je naše rođenje kao djece Majke Crkve –
rekao je te upitao nazočne tko od njih zna kojeg su dana kršteni. To je vrlo važno,
jer je to dan našega rođenja kao djece Božja. Samo jedan Duh, jedno Krštenje, u raznolikosti
karizmî i službî. Kojeg li velikog dara biti Crkva, biti dio Božjega naroda! – kazao
je papa Franjo napominjući da smo svi Božji narod. Istaknuvši tako važnost Krštenja,
te Crkvu kao zajednicu različitosti, Sveti je Otac napomenuo da je biskup čuvar toga
sklada u različitosti. Zbog toga je papa Benedikt XVI. htio da se sva pastoralna aktivnost
u franjevačkim papinskim bazilikama spoji s onom biskupijskom. Jer, on ima uspostavljati
sklad; to je njegova zadaća, njegova dužnost i poziv. I on ima posebni dar za to –
napomenuo je Papa. Sveti je Otac potom svima nazočnima ukratko prikazao tri ključna
vidika za život u zajednici. Prvi je slušanje Riječi Božje koja – kako je rekao –
pobuđuje vjeru, hrani ju i obnavlja. To je vidik u kojemu – prema Papinim riječima
– svi možemo postati bolji, kako bismo bili manje bogati svojim riječima, i bogatiji
Njegovima. Tu mislim na svećenika čija je zadaća propovijedati. Kako može propovijedati
ako nije prije otvorio svoje srce, ako nije slušao, u tišini, Riječ Božju? Dosta je
s tim beskrajnim, dosadnim propovijedima u kojima se ništa ne razumije – istaknuo
je Papa. Tu mislim i na roditelje – rekao je potom Sveti Otac – koji su prvi odgojitelji.
Kako mogu odgajati ako njihova savjest nije prosvijetljena Božjom Riječju, kakav primjer
mogu dati djeci? Papa je u tom smislu spomenuo i katehiste, i sve odgojitelje općenito.
Ako njihovo srce ne grije Riječ, kako mogu ugrijati srcâ drugih ljudi, djece, mladih,
odraslih? Nije dostatno čitati Sveto pismo, valja slušati Isusa koji u njemu govori;
imamo biti antene koje primaju, koje su ugođene s Božjom Riječju, kako bismo bili
antene koje prenose! Prima se i prenosi – rekao je Papa te istaknuo – Duh je Božji
taj koji Sveto pismo čini živim, i daje da se razumije. Drugi vidik koji je objasnio
papa Franjo jest „hoditi“. Sinoda koju održavate jest hod – rekao je Papa. Mi smo
dio samo jednoga Kristova stada – dodao je obraćajući se posebno svećenicima, koje
je upitao – Što može za nas biti ljepše od hoda sa svojim narodom? Valja biti ispred,
unutar i iza stada kako bi ga se držalo ujedinjenim, pa i stoga – primijetio je –
što narod ima „njuha“, zna pronaći nove ideje za hod. Ali, ono što je najvažnije jest
hoditi zajedno, surađujući i uzajamno si pomažući; ispričati se, priznati vlastite
pogreške i moliti oproštenje, ali i prihvatiti isprike drugih praštajući; koliko je
to važno! – istaknuo je Papa. Katkada mislim na bračne parove koji se nakon mnogo
godina rastave. (…) Možda nisu znali moliti oprost u pravo vrijeme. Možda nisu znali
oprostiti u pravo vrijeme. Mladim supružnicima uvijek dajem ovaj savjet: 'Prepirite
se koliko želite. Ako polete i tanjuri, pustite ih. Ali nemojte nikada dan završiti
a da se prije ne pomirite! Nikada!' – rekao je Sveti Otac te dodao – Ako muž i žena
nauče reći: 'Oprosti, bio sam umoran', ili pak učiniti samo neku malu gestu, to je
mir. I potom ponovno započeti sljedeći dan. To je lijepa tajna, a uz nju se izbjegavaju
ove bolne rastave. Koliko je važno hoditi sjedinjeni, bez bijega naprijed, bez čežnje
za prošlošću. I dok se hoda razgovara se, upoznaje, jedni drugima pripovijedaju o
sebi, raste se u tomu da smo obitelj – napomenuo je Papa te nazočnu biskupijsku zajednicu
potaknuo da se upita o svojemu hodu, hoda li zajedno, i što svaki pojedinac čini kako
bi ona uistinu hodila zajedno. Treći vidik važan za zajednicu jest naviještanje
sve do periferija, koje su – kako je objasnio Sveti Otac – mjesta, ali su prije svega
ljudi, njihova životna stanja, marginalizirane osobe koje se tjelesno možda nalaze
blizu 'centra', ali su duhovno daleko. Tu se papa Franjo prisjetio Buenos Airesa i
periferija u kojima ima djece koja se ne znaju prekrižiti te ohrabrio sve da se ne
boje izići i poći u susret tim osobama. Ne dopustite da vas spriječe predrasude, običaji,
mentalna ili pastoralna krutost, ili pak uobičajeni izgovor „uvijek se tako radilo“!
– istaknuo je Papa te dodao – Međutim, na periferije se može ići samo ako se u srcu
nosi Riječ Božja, i ako se hodi s Crkvom, kao sveti Franjo. U suprotnom, nosimo samo
sebe, a to nije dobro, to nikomu ne služi! Ne spašavamo mi svijet, nego Gospodin!
– istaknuo je papa Franjo.