Uvijek je veselje kad Bog dolazi, kad se približava – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi
na današnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta, suslavljenoj s članovima Vijeća
kardinala, koji se ovih dana nalaze u Vatikanu. Papa je istaknuo da se čin spasenja
ne smije pretvarati u sjećanje na neki događaj. Sveta Misa nije neki društveni događaj
nego Gospodinova nazočnost među nama – objasnio je papa Franjo. Govoreći o prvom
misnom čitanju iz Nehemijine knjige, Papa je rekao da je narod plakao od radosti slušajući
čitanje iz Knjige zakona. Narod se sjećao Zakona, ali je njegovo sjećanje bilo blijedo,
a slušajući pak čitanje spomen je oživio i dirnuo srca. Od radosti su plakali, a ne
od žalosti, jer su iskusili blizinu spasenja – primijetio je Sveti Otac. To je
vrlo važno ne samo za značajne povijesne događaje, nego i u našem životu: svi se sjećamo
spasenja, svi. No, pitam se: živi li u nama spomen, ili je daleko, blijed, neodređen,
pomalo zastario, tako reći muzejski... odlutao. A ako nam nije blizak, ako ga ne osjećamo,
onda se preobražava i pretvara u puko spominjanje – objasnio je papa Franjo. Kada
se spomen zagubi u povijesti, biva uspomena, a ako je blizak onda se pretvara u radost
puka Božjega. Ako je sjećanje živo, grije i veseli srca, a veselje je naša jakost.
Ono biva počelo kršćanskoga života. Živi spomen grije i razveseljava srce – kazao
je Papa dodajući: A to je veselje naša jakost jer je živo sjećanje. Naprotiv, uspavano
sjećanje, koje se udaljuje i biva jednostavna uspomena, ne grije srce, ne ispunja
nas radošću niti je naša jakost. Ovaj susret sa sjećanjem spasenjski je događaj, susret
je s ljubavlju Boga koji je ušao u našu povijest i spasio nas; to je susret sa spasenjem.
A vrlo je lijepo biti spašeni i stoga treba upriličiti veselje – kazao je Sveti Otac. Kad
Bog dolazi i približava se uvijek je veselje. A mi se kršćani često plašimo veselja,
jednostavnoga i bratskog slavlja koje je dar blizine Gospodnje. U životu često udaljujemo
tu blizinu, čuvamo uspomenu na spasenje, ali u sebi ne nosimo živo sjećanje. Crkva
ima svoj spomen: spomen Muke Gospodinove. I nama se dogodi da taj spomen udaljimo
i da ga pretvorimo u uspomenu, u običan događaj – kazao je Papa dodajući: Svaki
tjedan idemo u crkvu, ili netko umre pa idemo na sprovod... a taj nas spomen katkad
smeta jer nam nije blizak. Žalosno je, ali Sveta se Misa katkada pretvori u društveni
događaj i nema veze s Crkvenim spomenom, s Gospodinovom prisutnosti među nama. Predočimo
si ovaj lijepi prizor iz Nehemijine knjige: Ezdru kako donosi knjigu Izraelskog pamćenja
i narod koji osvježava svoje pamćenje te plače; ugrijano je srce radosno jer osjeća
da je njegova jakost Gospodinova radost i stoga se , bez straha, spontano veseli.
Molimo Gospodina da u nama bude uvijek živo pamćenje, da ga običaj ne oslabi, udalji,
da ga ne preobrazi u puku uspomenu – potaknuo je papa Franjo.