U Cagliariju Papa susreo radnike, poduzetnike i poljodjelce

Papa je jutros zrakoplovom iz zračne luke Ciampino, u osam sati i četrdeset pet minuta doputovao u zračnu luku u Cagliari: Svetog je Oca dočekao tamošnji nadbiskup Arrigo Miglio, predstavnica Talijanske vlade, Anna Maria Cancellieri, predsjednik Sardinije, Ugo Cappellacci; zatim talijanski veleposlanik pri Svetoj Stolici, Francesco Maria Greco; kao i apostolski nuncij u Italiji nadbiskup Adriano Bernardini, predstavnici gradske uprave te veliko mnoštvo naroda. Nakon uobičajenih pozdrava Papa se u jednostavnom automobilu zaputio prema gradskome trgu, na susret s radnicima.
Na Trgu, pred više od dvadeset tisuća ljudi, dirnut svjedočanstvom jednoga radnika bez posla, jedne poduzetnice i jednoga zemljoradnika, Papa se spontanim govorom obratio nazočnima. Ovim posjetom i u ovim teškim vremenima, prije svega vam želim očitovati svoju blizinu: mladima bez posla, osobama koje su izgubile posao, poduzetnicima i trgovcima koji jedva spajaju kraj s krajem. Ta mi je stvarnost dobro poznata iz iskustva u Argentini – ustvrdio je papa Franjo.
Moj je otac kao mladić otišao u Argentinu, misleći da će mu tamo biti lako. Tridesetih je godina prošloga stoljeća užasna kriza pogodila i moju obitelj. Ostali su bez svega, a posla nije bilo. Ja to nisam osobno proživio, jer nisam još bio rođen, ali sam kao dijete slušao u obitelji govoriti o tim nevoljama. No, želim vam reći: „Hrabro!“ Svjestan sam također da riječ „hrabro“ ne smije biti „prigodni izraz“. Želio bih da bude očitovanje moje nutrine i da me potakne da kao pastir i kao čovjek učinim sve što je u mojoj moći – primijetio je Sveti Otac.
Zajedničkom solidarnošću i umnošću, trebamo se suočiti s ovim velikim izazovom, stoga vam velim: „hrabro“. Papa je rekao da je ovo drugi grad koji posjećuje u Italiji. Na otoku Lampedusi vidio sam patnju mnogih koji, riskirajući vlastiti život, traže dostojanstvo, kruh i zdravlje, a to su izbjeglice. Vidio sam odgovor grada koji nam može biti uzor. I ovdje, u ovom gradu, na ovom otoku, također vidim patnju, koja – kako je netko od vas rekao – „iscrpljuje i krade nadu“. Ta patnja, odnosno pomanjkanje rada, osobe lišava njihova dostojanstva. Gdje je nestašica posla tu nedostaje i dostojanstvo. A to nije samo problem ovdje, u Italiji i Europi, nego je posljedica svjetskog opredjeljenja, gospodarskog ustroja koji vodi u propast – ustvrdio je papa Franjo.
Bog je želio da čovjek bude središte svijeta, a u svjetskome je gospodarskom ustroju bez etike, središte: idol novca; svijet se klanja novcu kao bogu. Novac vlada i svime onime što je u njegovoj službi. A što se događa? Da bi smo zaštitili tog idola, svi se okupljaju oko središta, a žrtve su oni posljednji, slabiji i starci jer za njih u ovom svijetu 'nema mjesta'.
A ako u svijetu ni mladi nemaju mjesta, onda taj svijet nema budućnosti. Bez posla nema ni dostojanstva, a ovdje mladi nemaju posla; nemaju dakle dostojanstva i to je ovdje vaša patnja. Vaša je molitva: posao, posao, posao! Potrebna je jer posao znači dostojanstvo, znači moći hraniti obitelj, znači odjelotvoriti ljubav. Da bi se zaštitio ovaj nepravedni gospodarski sustav, osmišljena je kultura odbacivanja: odbacuju se stari, odbacuju se mladi – upozorio je Papa.
Toj se kulturi trebamo suprotstaviti i tražiti pravedan sustav, koji će nam omogući dostojanstveni život. Trebamo odbaciti globalistički sustav, koji nam je donio veliko zlo. U središtu trebaju biti muškarac i žena; kako je Bog odredio, a ne novac. Bio sam za vas napisao govor, ali je srce, gledajući vas, spontano govorilo. Napisani ću govor predati biskupu, kao da sam ga izgovorio – zaključio je papa Franjo…