Uz misna čitanja 25. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Anto Lozuk
Svakog dana mediji
nam serviraju razne priče iz naše svakodnevice. To su uglavnom ružne, prljave priče,
priče o lopovima i prevarantima, o manipulacijama i pronevjerama, o nepoštenim igrama
i tajnim zločinima. A pripovjedači, predstavljajući nam pojedine nevaljalce, ili skupine
nevaljalaca, kao da nam žele uputiti poziv: Udrite po njemu! Udrite po njima! A mi
postajemo ogorčeni, stišćemo šake i udarali bismo – da imamo čime. I tako se učinak
svih tih priča zaustavlja na tome da se u nama nagomilava sve više nezadovoljstva
i gorčine. Od Isusa bismo očekivali da nam ispriča ljepšu priču, da nas pouči kako
da živimo pošteno, mirno, vedro. Međutim, i on nam danas priča priču o nepoštenom
čovjeku, koji zbog prijevara i lopovluka gubi posao, ali se i u toj situaciji dobro
snalazi te si novim lopovlukom osigurava egzistenciju. Do ove točke Isus kao da se
svrstava među one koji nam s ekrana i drugih glasila pričaju svoje priče, ali se onda
naglo odvaja od njih. Njegova konačna poruka ne glasi: Udrite po njemu! - nego: Naučite
od tog čovjeka mudrost življenja! Isus nas zapravo poziva da stvarima i događajima
pristupamo s pozitivne strane, čak i tamo gdje zaista ne izgledaju dobro. U sivilu
i bljutavosti svakodnevice krije se također Božji dar. Prema ovom daru svakako ne
vodi put revolta i nasilja, kojega preporučuju huškači s medija. Sa svijetom oko nas
trebamo biti realistični, ali i beskrajno strpljivi. Doći će vrijeme žetve, ali treba
čekati da pšenica dozori. Pšenica i kukolj – Božji darovi i darovi zloga – posijani
su posvuda: i u našem domu, i na radnom mjestu, i u Božjoj Crkvi i u našoj duši. Stavljajući
pred nas priču o nepravednom upravitelju, Isus nas poziva da upravo u ovoj našoj sivoj
i bljutavoj svakodnevici postanemo slični Njemu – da svoju okolinu, svoju svakodnevnicu,
svoje bližnje, svoju zemlju, svoju Crkvu promatramo trijezno, realistički, ali da
ih i podnosimo strpljivo i dobrostivo. Kad usvojimo ovaj pozitivni pristup, možemo
krenuti korak dalje te bolje upoznati korisnu mudrost nepravednog upravitelja. U čemu
se sastoji? U tome da je svaku priliku i nepriliku znao pretvoriti u korist. Dok je
bio upravitelj, nastupao je u ime čiste sebičnosti; sada nastupa u ime proračunate
nesebičnosti. I u prvom i u drugom slučaju on je na dobitku. To je, naravno, zemaljska
mudrost, ali iz nje valja učiti nebesku. Naš život izložen je neprestano promjenama.
Sad smo sretni, sad nesretni; sad svježi, sad umorni; sad veseli, sad žalosni; sad
smo mladi, uskoro smo stari; sad doživljavamo uspjeh, uskoro možda dolazi neuspjeh;
sada smo zahvalni za primljeni dar, a malo zatim taj isti dar nas vrijeđa... U svemu
tome trebamo postati jednako mudri kao mudri lopov iz Evanđelja. A to znači: Naše
srce treba uvijek biti otvoreno kako bi prepoznalo novi znak Božje volje; naš duh
mora uvijek biti dovoljno odvažan da je prihvati. U svakoj novoj okolnosti, u svakom
novom događaju krije se mogućnost da Bogu dokažemo svoju ljubav i vjernost. Svaka
promjena jest nova šansa. Što je promjena neugodnija, to je šansa veća. Što je Božje
lice prekriveno tamnijim zastorima, to nam je bliže njegovo Srce.