14. rujna obilježen Dan sjećanja na pobačenu djecu

Na poticaj nekoliko američkih udruga za život, u subotu, 14. rujna, obilježen je Dan sjećanja na pobačenu djecu u okviru kojega su na grobljima, na kojima počivaju ta nedužna nerođena djeca, održana molitvena bdijenja. Slični su pothvati održani i u Italiji, gdje je iz godišnjega izvještaja o primjeni Zakona o pobačaju iz 1978. godine, vidljiv pad broja pobačaja za 5% u godini dana, kao i sve veći broj ginekologa koji se prizivaju na savjest - od njih 10, sedmoro se priziva na savjest. U međuvremenu, europska kampanja za zaštitu života, naslovljena „Jedan od nas“ (One of us), skupila je više od milijun potpisa.
Veliko je zadovoljstvo zbog toga, u razgovoru za našu radijsku postaju, izrazio Carlo Casini, predsjednik talijanskoga Pokreta za život, te istaknuo da se sva pitanja koja se odnose na pravo na život i pobačaj temelje na samo jednom pitanju: je li začeto dijete ljudsko biće ili stvar? Ako je ljudsko biće prema njemu se imamo tako odnositi. Ta misao potiče na zahtjev za ukopom pobačenih fetusa. U Italiji – dodao je Casini – postoji čak udruga, „Zaštititi život s Marijom“, koja organizira takve obrede. Riječ je, dakle, o pothvatu koji još jednom ističe da je embrij „jedan od nas“.
Procjenjujući koliko je pobačaja učinjeno od uvođenja Zakona o pobačaju u Italiji, dakle od 1978. godine, Casini je rekao da je legalnih pobačaja bilo gotovo četiri milijuna. Ali, - ponovio je – to su samo legalni pobačaji, odnosno oni koji – kako je rekao - imaju državni pečat. A postoji još golemi broj druge ubijene djece, ali im se ne zna točan broj. Tu mislim, primjerice, i na pilulu drugoga dana, odnosno na 400.000 pakovanja prodanih prošle godine. Iako, Bogu hvala, to ne znači da je uvijek riječ i o pobačaju, ali u određenom postotku jest – napomenuo je Casini te spomenuo također embrije rođene u epruveti, koji su odmah uništeni ili pak ostavljeni u hladnjacima.
Činjenica da je ipak broj pobačaja u Italiji u padu, - prema riječima predsjednika talijanskoga Pokreta za život – može samo razveseliti, ali ipak ostaje tragedija više od 100.000 prekinutih života godišnje, što se može – kako je rekao – usporediti sa žrtvama pravih ratova. Pobačaj se izbjegava zahvaljujući majčinoj hrabrosti koju valja poticati odgojem, i viđenjem činjenice da dijete jest dijete! – napomenuo je Casini te istaknuo da je, nažalost, opće djelovanje usmjereno protiv majčinstva i protiv života. Dostatno je pogledati što piše u školskim udžbenicima, što se stalno može čuti i vidjeti na televiziji, ili pak kako rade obiteljska savjetovališta…
Osvrnuvši se na podatak da je tijekom 30 godina broj ginekologa koji se prizivaju na savjest porastao za 17%, a da tu činjenicu neki rabe kako bi stavili u pitanje pravo na priziv savjesti, Casini je istaknuo da je to nešto najsramotnije što se može učiniti, te dodao da je u Socijalnom odboru Vijeća Europe zatražena kazna za Italiju zbog previše priziva savjesti. Zašto oni koji se prizivaju na savjest smetaju zagovornicima pobačaja? Zbog toga što pribjegavanje prizivu znači da oni koji vide, koji znaju iz znanosti i iz iskustva, da su djeca doista djeca, pa i onda kada su u majčinoj utrobi. A to smeta jer je stvarna pretpostavka o pobačaju to da tu nije riječ o ljudskom biću, nego o stvari, o grumenčiću stanica u majčinoj utrobi. A priziv je savjesti očiti dokaz da je začeto dijete, dok se nalazi u majčinu krilu jedan od nas – istaknuo je predsjednik talijanskoga Pokreta za život.