Prije šest mjeseci izabran je papa Franjo. Važne su odluke obilježile protekle mjesece,
a među njima i odluka da ne boravi u Apostolskoj palači nego u Domu Sveta Marta, odakle
nam sa Svete mise, svakodnevno pristižu Papine propovijedi. Zatim je tu odluka o reformi
Rimske kurije i – na tragu Benedikta XVI. – zauzimanje za transparentnost financijske
i gospodarske djelatnosti u Vatikanu. Govoreći o prvih šest mjeseci papinstva Svetog
Oca, u razgovoru za našu radio postaju pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga
ureda Svete Stolice i Radio Vatikana, rekao je kako je prva novost – koja je sve iznenadila
– odabir imena Franjo. Dosada nismo imali ni jednoga papu Franju – rekao je pater
Lombardi dodajući da je sam Sveti Otac, svojim dosadašnjim nastupima, objasnio svoje
ime: zauzimanje za siromašne, mir i očuvanje stvorenoga. Druga je pak novost, kraj
crkvenoga eurocentrizma. Papa je iz Latinske Amerike, a to se osjetilo i tijekom Svjetskoga
dana mladih. On je svoju latino-američku osjetljivost prema siromasima prenio na opću
Crkvu i tako je Crkvu obogatio – ustvrdio je pater Lombardi te se osvrnuo na – prema
njegovim riječima – treće značajno obilježje ovoga pontifikata. Papa mnogo govori
o poslanju Crkve, o Crkvi koja ima izići iz sebe i krenuti u svijet. Dolazi mi na
um predivno pismo blaženoga pape Ivana Pavla II. 'Izvezi na pučinu' (Duc in altum),
upućeno Crkvi trećega tisućljeća. Čini mi se da s papom Franjom Crkva odlučno izlazi
na pučinu, bez straha, dapače, radosna što može u novim obzorima susresti otajstvo
Boga – kazao je pater Lombardi. Na novinarovu primjedbu da je Papa prodrmao mnoge
kršćanske savjesti te da su se mnogi vratili Crkvi, rekao je da su Papin stil, izravan
govor i ponašanje pobudili veliko zanimanje i zanos. Uvjeren sam da je glavni razlog
tome, u njegovu govoru o Bogu-ljubavi, o neizmjernom Božjem milosrđu, o Bogu koji
uvijek prašta. Takav govor godi ljudskom srcu, a Papa dobro poznaje rane današnjeg
čovjeka: njegova mučna iskustva, tjeskobe i bijedu, stoga njegove riječi prodiru u
dubinu ljudskoga srca – ustvrdio je pater Lombardi.