Papa u katehezi: "Crkva je naša majka u vjeri"

Na današnjoj (11. rujna) općoj audijenciji održanoj na Trgu svetoga Petra, papa je Franjo nastavio, u ovoj Godini vjere, katehezu o Crkvi. Među slikovitim prikazima koje je Drugi vatikanski sabor izabrao, kako bi nam olakšao spoznaju naravi Crkve – kazao je Papa – nalazi se slika “majke”: Crkva je naša majka u vjeri; u nadnaravnom životu (usp. Dogm. konst. Lumen gentium, 6.14.15.41.42). To je jedna od najčešće upotrebljavanih slika crkvenih otaca, u prvim stoljećima i mislim da bi mogla koristiti i nama. Po mom mišljenju, to je jedan od najljepših prikaza Crkve – majka Crkva! – istaknuo je Sveti Otac te upitao – U kojemu je smislu i na koji način Crkva majka?
Pođimo od zbilje ljudskog majčinstva: što čini jedna mama? Prije svega, mama rađa život, kroz devet mjeseci u svojoj utrobi nosi svoje dijete i potom ga otvara za život, rađajući ga. Takva je Crkva: rađa nas u vjeri po Duhu Svetomu koji ju čini plodnom, poput Djevice Marije. Crkva i Djevica Marija, obje su mame – rekao je Sveti Otac te dodao – Naravno, vjera je osobni čin: “ja vjerujem”, osobno odgovaram Bogu koji daje da Ga upoznam i želi sa mnom sklopiti prijateljstvo. Međutim, vjeru primam od drugih, u obitelji, u zajednici koja me uči reći “ja vjerujem”, “mi vjerujemo”. Kršćanin nije otok! Ne postajemo kršćani u laboratoriju, ne postajemo kršćani sami i samo svojim snagama, nego je vjera dar Božji koji nam je darovan u Crkvi i po Crkvi – napomenuo je papa Franjo ističući kako nam život vjere Crkva daje u Krštenju.
To je trenutak u kojemu nam daje da se rodimo kao Božja djeca; to je trenutak u kojemu nam daruje Božji život, rađa nas poput majke – rekao je potom Papa te istaknuo da to što smo dio Crkve nije neka vanjska i formalna činjenica, to ne znači popuniti papir koji nam daju, nego je to unutarnji i životni čin; ne pripada se Crkvi kao što se pripada nekom društvu, stranci ili bilo kojoj drugoj organizaciji. Veza je životna, poput one s vlastitom mamom – napomenuo je Sveti Otac ističući riječi svetoga Augustina: “Crkva je stvarno majka kršćanâ”. Upitajmo se – kazao je potom Sveti Otac – kako ja vidim Crkvu? Ako sam zahvalan svojim roditeljima zbog toga što su mi dali život, jesam li zahvalan Crkvi zato što me po Krštenju rodila u vjeri? Koliko se kršćana sjeća datuma svojega Krštenja? – upitao je papa Franjo, te isto pitanje postavio vjernicima nazočnima na Trgu svetoga Petra, pozvavši ih da odgovore u vlastitom srcu. Ali, dan je Krštenja, dan našega rođenja Crkvi, dan kada nas je naša majka Crkva rodila! – istaknuo je Sveti Otac te svima nazočnima zadao zadaću. Kada se vratite kući, dobro potražite koji je dan vašega Krštenja, i to kako biste ga proslavili i zahvalili Gospodinu za taj dar – rekao je Papa. Upitavši potom volimo li Crkvu kao što se voli vlastita mama, znajući razumjeti i njezine nedostatke, papa je Franjo napomenuo da svi imamo nedostataka, ali kada je riječ o majčinim nedostatcima, mi ih skrivamo, volimo ih takvima. I Crkva ima svojih nedostataka; volimo li ju kao mamu, pomažemo li joj da bude ljepša, vjerodostojnija, i više po Gospodinu? Ostavljam vam ta pitanja, ali ne zaboravite zadaću: potražiti datum svojega Krštenja kako biste ga nosili u srcu i slavili ga – istaknuo je Sveti Otac. Majka se ne ograničuje samo na to da dade život; da rodi, nego uz veliku brigu svojoj djeci pomaže da rastu, doji ih mlijekom, hrani, poučava ih o životu; uvijek im je blizu svojom pažljivošću, osjećajima, svojom ljubavlju – pa i onda kad su već odrasli – primijetio je Papa. Pritom zna ispravljati, oprostiti, razumjeti, biti blizu u bolesti i u trpljenju. Jednom riječju: dobra majka svojoj djeci pomaže da iziđu iz sebe; da ne ostanu pod majčinim krilima, kao što to čine pilići pod kvočkinim krilima.
Crkva kao dobra majka čini isto – istaknuo je Sveti Otac: – prati naš razvoj prenoseći nam Božju riječ, koja je svjetlo koje nam obasjava put kršćanskoga života; posredujući nam sakramente. Hrani nas Euharistijom, posreduje nam Božje oproštenje po sakramentu ispovijedi, podupire nas u bolesti bolesničkim pomazanjem. Crkva nas prati tijekom svega našega života u vjeri, tijekom cijeloga našega kršćanskog života. Upitajmo se sada: “Kakav je moj odnos prema Crkvi?” Osjećam li je kao majku koja mi pomaže da rastem kao kršćanin? Sudjelujem li u životu Crkve i osjećam li se njenim dijelom? Je li taj moj odnos formalan ili životan? – istaknuo je Papa.
U prvim stoljećima Crkve, jasna je bila jedna stvar: - rekao je potom Sveti Otac - Crkva kao Majka kršćana; koja kršćane rađa, iz istih se tih kršćana ona sama sastoji i izgrađuje. Crkva nije nešto, različito od nas samih, nego ju valja gledati kao cjelokupnost vjernika, kao “mi” svih kršćana. Ja, ti, svi mi, dio smo Crkve. Sveti je Jeronim pisao: “Kristova Crkva nije drugo doli duše onih koji u Krista vjeruju” (Tract. Ps 86: PL 26,1084). Majčinstvo Crkve, dakle, svi mi živimo, pastiri i vjernici – istaknuo je Sveti Otac te primijetio kako ponekad čuje neke koji kažu: „Vjerujem u Boga ali ne u Crkvu… Čuo sam da Crkva kaže… da svećenici kažu…“ Međutim – dodao je Papa – jedna su stvar svećenici, ali Crkvu ne čine samo svećenici, Crkva smo svi mi! I ako kažeš da vjeruješ u Boga, a ne vjeruješ u Crkvu, govoriš da ne vjeruješ u sebe; a to je proturječje. Crkva smo svi mi: od nedavno krštenoga djeteta do biskupâ i Pape; svi smo Crkva i u Božjim smo očima svi jednaki – istaknuo je Papa.
Napomenuvši potom da smo svi pozvani na suradnju u rađanju vjere kod novih kršćana; svi smo pozvani biti odgojitelji u vjeri, naviještati Evanđelje, papa je Franjo potaknuo da se svatko zapita: “Što ja činim da drugi uzmognu dijeliti kršćansku vjeru? Jesam li u svom vjerovanju plodan ili zatvoren? Kada ponavljam da volim Crkvu koja nije zatvorena u vlastite granice, nego je sposobna izići, kretati se – makar uz rizik – kako bi svima donijela Krista – mislim: meni, tebi, svakom kršćaninu! Svi sudjelujemo u majčinstvu Crkve, kako bi svjetlo Kristovo dospjelo do najudaljenijih granica Zemlje – istaknuo je na kraju Sveti Otac.