U propovijedi na današnjoj Misi (6. 9. 2013.) Papa govorio o dva bitna obilježja kršćanskoga života

Kršćanin treba uvijek biti veseo kao da ide na svadbu – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na jutrošnjoj Svetoj misi. Osim toga istaknuo je da valja pobijediti napast da se novost Evanđelja stavi u stare mješine, dodavši da je brak slika Kristova jedinstva s Crkvom.
Papa je započeo svoju propovijed polazeći od Isusova odgovora pismoznancima, o čemu govori današnje Evanđelje, dodajući da Gospodin često rabi sliku zaručnika. Isus nam očituje – rekao je Papa – da je odnos između njega i Crkve kao svadba. Mislim da je baš to najveći razlog zašto Crkva toliko čuva sakrament braka, čak ga naziva Velikim sakramentom, jer je slika Kristova jedinstva s Crkvom – kazao je Papa, a potom se osvrnuo na dva osjećaja koja bi imala resiti kršćanski život: prije svega radost, jer je veliko slavlje.
Kršćanin je u biti radostan. Stoga me kraj Evanđelja, kada donose vino, kada govori o vinu, podsjeća na svadbu u Kani: Isus je stoga i učinio ono čudo; stoga je Gospa posredovala kada je primijetila da nema više vina, jer ako nema vina onda nema veselja... Zamislimo da je ta svadba završila pijući čaj ili sok: ne ide ...veselje je, a Gospa traži čudo. A tako je i s kršćanskim životom. Kršćanski život ima to slavljeničko obilježje, radost srca – objasnio je Sveti Otac..
Zacijelo, ima zapravo trenutaka križa, bola, ali u dubini je uvijek radost, jer se kršćanski život živi kao slavlje, kao Isusova zaruka s Crkvom – kazao je Sveti Otac podsjećajući kako su prvi mučenici išli na mučeništvo kao na svadbu; i tada su imali radosno srce. Crkva se sjedinjuje s Gospodinom – ustvrdio je Papa – kao zaručnica sa zaručnikom, a na svršetku svijeta će biti veliko slavlje.
Da osvijetli drugo obilježje kršćanskog života Papa se ponovo poslužio slikom svadbe kraljeva sina. Svi su pozvani na svadbu, dobri i zli. Ali kad započne slavlje, kralj gleda tko je bez svadbenoga ruha. Pitamo se kako to? Zahtijeva se svadbeno ruho od ljudi skupljenih na raskršćima cesta. To ne ide... Što to znači? Odgovor je vrlo jednostavan! Bog od nas samo traži da pristupimo tom slavlju: cjelovitost. Zaručnik je najvažniji; Zaručnik je punina! A to nas upućuje na prvo čitanje, koje nam snažno govori o Isusovoj jedincatosti, Prvorođencu svega stvorenog. U njemu, po njemu i za njega je sve stvoreno. Sve! On je središte, on je sve – objasnio je papa Franjo.
Isus je i Glava Tijela Crkve, On je početak. Bog mu je dao puninu, ukupnost, jer u njemu su izmirene sve stvari. Ako je radost prvo obilježe kršćanskoga života, drugo je pak priznanje njega kao Jedinog. Gospodin od nas traži samo da ga priznamo kao jedinog Zaručnika. On je uvijek vjeran i od nas traži vjernost. Eto zbog čega nije u redu ako želimo imati neko svoje malo slavlje koje isključuje ovo veliko slavlje. Gospodin nam veli da se ne može služiti dvojici gospodara: ili se služi Bogu ili se služi svijetu – primijetio je Sveti Otac.
To je dakle drugo kršćansko obilježje: priznati da je Isus sve, središte, ukupnost. Uvijek ćemo imati napast da odbacimo novost Evanđelja, da to novo vino stavimo u stara ponašanja... Grijeh je, svi smo grješnici. Ali priznati: ovo je grijeh. Reći da to ne ide s tim. Ne! Stare mješine ne mogu držati novo vino. To je novost Evanđelja. Isus je Zaručnik, on zaručuje Crkvu, voli Crkvu, on daje život za Crkvu. Isus pripravlja svadbu. On traži od nas da se veselimo, da budemo radosni kršćani. Od nas traži i cjelovitost: On je sve. A ako imamo nešto što nije On, valja se pokajati, tražiti oproštenje i ići naprijed. Neka nam Gospodin, svima, udijeli milost te radosti; kao da idemo na svadbu, te da budemo vjerni jer je On jedini Zaručnik – zaključio je papa Franjo.