O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran
Po duhovnu okrjepu
na Svetu nedjelju 1. rujna, u jedino hrvatsko euharistijsko svetište – Predragocjene
Krvi Kristove u Ludbregu – koje već više od 600 godina čuva euharistijsku relikviju
Presvete Krvi čije je štovanje prije točno 500 godina bulom odobrio papa Leon X.,
sa svih strana Hrvatske i iz susjednih zemalja pristiglo je oko 70.000 hodočasnika.
Središnje hodočasničko euharistijsko slavlje predvodio je glavni tajnik Biskupske
sinode u Rimu nadbiskup Nikola Eterović, koji je svim sudionicima slavlja prenio apostolski
blagoslov pape Franje. Uoči središnjega slavlja, kojim je proslavljena 500. obljetnica
izdavanja papinske bule, održana je velika svečana procesija od župske crkve Presvetog
Trojstva do zavjetne kapele. Već po običaju, riječ pozdrava uputio je u ime Hrvatskog
sabora, tradicionalnog pokrovitelja ludbreške proslave, njegov predsjednik Josip Leko,
koji je podsjetio kako je izgradnjom ove kapele tek prije nepunih 20 godina, zbog
stoljećima nesklonih okolnosti, ispunjen zavjet Hrvatskog sabora iz 1739. godine.
Istaknuo je kako je ludbreško svetište nezaobilazno mjesto molitve, okupljanja i promišljanja
građana vjernika te mjesto najčvršće veze dviju institucija: Crkve i Sabora, institucija
koje su vjekovima branile interese hrvatskog naroda te ga u najboljoj vjeri zastupale
i štitile od raznih nedaća – kazao je predsjednik Sabora, pozvavši na zajednički angažman
Hrvatskog sabora i Crkve na obnovi zajedništva hrvatskih građana, na obnovi duha solidarnosti
i suosjećanja sa svima potrebitima u hrvatskome društvu te na obnovi vrijednosti i
dostojanstva hrvatskih radnika. Nadbiskup Nikola Eterović u svojoj je propovijedi
potaknuo okupljene da u ovoj Godini vjere mole Gospodina da im umnoži vjeru kako bi
ga prepoznali u Presvetoj Euharistiji, te da mu dopuste da uđe u njihova srca i da
ih preobrazi svojom božanskom ljubavlju. Tako ćemo biti u stanju prepoznati uskrsloga
Gospodina u svakom bratu čovjeku, posebno u siromašnima i u onima kojima je potrebna
duhovna i materijalna pomoć. Euharistija nam otvara nova obzorja: osvjetljuje naš
odnos s Bogom i bratom čovjekom. Ona nas upućuje da na ispravan način živimo bogoljublje,
čovjekoljublje i domoljublje – poručio je nadbiskup, istaknuvši da je temelj svega
naš odnos prema Bogu: Bog mora biti uvijek na prvome mjestu u našem životu – On je
čvrsti temelj na kojemu se isplati graditi osobnu, obiteljsku i društvenu stvarnost.
Podsjetivši, nadalje, kako su se naši preci zavjetovali da će izgraditi crkvu u Ludbregu
ako ih Gospodin oslobodi od kuge, pozvao je okupljene da i oni mole Gospodina da ih
oslobodi od svih kuga koje i danas ugrožavaju nas i naše narodno biće. Zahvaljujući
napretku medicine, Bogu hvala, u naše doba ne haraju po Europi nekada zastrašujuće
bolesti koje su desetkovale stanovništvo pojedinih zemalja. Ipak, u prenesenom smislu,
ima i danas opasnih pojava, moderne kuge koja prijeti stabilnosti osoba i opstanku
naroda. U prvom se redu to odnosi na napad na ustanovu obitelji, kao zajednicu muža
i žene, otvorene životu. Protuobiteljski mentalitet širi se organizirano ne samo u
Hrvatskoj i u Europi, nego i u drugim zemljama, iako je obitelj temeljni čimbenik
ne samo Crkve, nego i društva. Pitanje zdravih i plodnih obitelji – nastavio je –
posebno je aktualno u Hrvatskoj zbog negativnoga prirodnoga prirasta. Neka nam Bog
po Euharistiji udijeli milost da na poljima i gorama Lijepe naše bude uvijek dovoljno
ljudi koji će svojim trudom i radom, uz Božji blagoslov, osigurati kruh i vino neophodne
za slavljenje Svete Mise. Preporučimo ova naša euharistijska razmišljanja o bogoljublju,
čovjekoljublju i domoljublju zagovoru Blažene Djevice Marije... Neka nam ona izmoli
milost kod Boga kako bismo svi postali euharistijski ljudi koji ljube Boga i čovjeka,
i to dokazuju svojim kršćanskim osobnim, obiteljskim i društvenim životom – zaključio
je glavni tajnik Biskupske sinode u Rimu nadbiskup Nikola Eterović. Predsjednik
Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju nadbiskup đakovačko-osječki
Đuro Hranić uputio je poruku na početku školske i katehetske godine 2013./2014.. Kršćanska
vjera u Trojedinoga Boga uklesana je u same temelje hrvatskoga jezika, kulture i života
– piše nadbiskup, te odmah dodaje kako o kršćanstvu govori vjeronauk u školi, ali
se njega shvaća kao predmet izoliran unutar zidina jedne učionice. Istodobno se u
drugim prostorijama iste škole o kršćanstvu može govoriti kao o neznanstvenoj te nedostatnoj
ponudi za osmišljenje ljudskoga života. U tome smislu nadbiskup poziva vjernika da
vjeruju i u ime onih koji u Boga sumnjaju. Jer, „kada vjera slabi, prijeti opasnost
da oslabe i temelji čovječnosti“, piše nadbiskup Hranić, navodeći riječi pape Franje
iz enciklike „Svjetlo vjere“. Obraćajući se vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima,
katahetima i katehistima, svećenicima i napose mladima, nadbiskup ih potiče da svjedoče
osobnu vjeru i daju joj novo lice. „Željeli bismo da se dogodi i s kršćanskom vjerom:
da dok se razvija i 'stari', biva mlađom i svježijom!“ Na kraju poruke nadbiskup je
svima zaželio da njihovo svjetlo vjere postaje sve jače i sjajnije, da trajno osvjetljava
njihove živote i živote bližnjih. Nova pastoralno-katehetska godina u Dubrovačkoj
biskupiji bit će Godina mladih – proglasio je to u poruci uz početak nove školske
i vjeronaučne godine dubrovački biskup Mate Uzinić, a razlog za to je Susret hrvatske
katoličke mladeži koji će se pod geslom „Na slobodu pozvani“ održati u Dubrovniku
26. i 27. travnja sljedeće godine. Ovaj Susret i ovo geslo nisu slučajno odabrani.
Odabrani su zato što je grad Dubrovnik u kojemu se treba održati ovaj Susret kroz
čitavu svoju povijest cijenio slobodu, 'dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô'.
I mi danas pozvani smo iznova promišljati dar slobode koja je najdublja čežnja svakoga
čovjeka, osobito mladih ljudi. Ovim Susretom koji će se održati pod geslom 'Na slobodu
pozvani' želimo sebi i drugima, osobito našim mladima, još jednom dozvati u svijest
da sloboda nije pojam koji se u potpunosti zadovoljava slobodom „od“ autoriteta i
zabrana, nego da pojam sloboda u sebi uključuje i slobodu „za“ – za dobro, za čovjeka,
za ljubav, za darivanje, za služenje. Ova sloboda „za“ otkriva dubinu i pravo značenje
onoga 'biti slobodan' – poručio je, među ostalim, dubrovački biskup.