Ne valja se nikada predati

Ne valja se nikada predati – poruka je Maurizia De Vita, 50-godišnjega knjigovođe koji je ostao bez posla, i dobio otkaz za stan u kojemu je živio zajedno sa suprugom, koja je kućanica, i dvoje djece. Osim toga, obolio je od dijabetesa, visokoga tlaka i depresije. Međutim, Maurizio je reagirao tiskajući, na svoj trošak, dvije knjige u kojima piše o novim siromasima, a poslije je pronašao posao i vratio se normalnom životu.
Govoreći o svojemu iskustvu, u razgovoru za našu radijsku postaju, Maurizio De Vito je prije svega napomenuo da je novi siromah društveni lik koji se sve više ističe, a na društvenoj se sceni – kako je rekao – pojavio već prije nekoliko godina. Novi siromah nije osoba koja živi na klupi, duge brade, prljave odjeće, koja živi od milostinje, nego je to osoba koja se skriva u kući, koja je možda izgubila posao, ne uspijeva platiti najamninu za stan, režije, koja ne može u kupovinu ili ide u nju brojeći sitan novac.
To je osoba – napomenuo je - koja obuhvaća brojne vrste ljudi: može biti namještenik, radnik, slobodni suradnik, ili bilo koja druga osoba koja je, zbog promijenjenoga tržišta rada te stoga i zbog novih gospodarskih potreba na tržištu, ostala bez posla. Novi je siromah i rastavljeni otac koji je prisiljen unajmiti stan, a plaća mu nije dostatna za sve troškove, stoga na objed odlazi u Caritas. Mnogo je likova novih siromaha; primjerice, i umirovljenici kojima se u kuću vraćaju 50-godišnja djeca jer su rastavljeni ili bez posla – rekao je Maurizio.
Govoreći o tomu kako je došao na ideju da napiše te dvije knjige, De Vito je kazao da je prva knjiga, naslovljena „Nemoj nikada prestati sanjati“, bio snažan izljev osjećaja u jednoj noći ispunjenoj očajem. Ta duga noć ne bi nikada prošla da nisam napisao tu knjigu. Ona je moj životopis, opisuje stanje koje sam proživljavao u tom trenutku. Druga pak knjiga, pod naslovom „Ja sam novi siromah“, nastavak je koji sadrži snažnu reakciju, snažno pridizanje i na razini volje za ponovnim započinjanjem, i to s formativnim tečajevima, i svim ostalim što je valjalo učiniti… - objasnio je Maurizio.
Na novinarovu primjedbu da njegova priča ipak ima sretan završetak, Maurizio je napomenuo da je to istina, ali ne zato što je dobio na lutriji, ili pak pronašao posao života. Jednostavno, došao sam do svijesti da posjedujem veliku unutarnju snagu i da sam ju uklonio s ruševina trpljenja. Ta je unutarnja snaga velika, a dolazi od vjere: možda ponovno pronađene, ponovno otkrivene vjere. Vjera je to koja se u određenom trenutku pojavljuje, ili je možda uvijek postojala, ali nikada nije bila tako duboka. U tom trenutku velike tjeskobe upoznao sam Boga – istaknuo je na kraju Maurizio De Vito.