O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran
U sklopu „Dana mučeništva Miroslava Bulešića“, Svetvinčenat je u subotu, 24. kolovoza,
na sam dan njegova mučeništva okupio vjernike iz cijele Istre koji su sa svojim biskupima
i svećenicima euharistijskim slavljem zahvalili Bogu za život budućega blaženika.
Zemni ostaci Miroslava Bulešića preneseni su u njegovu rodnu župu 1958. godine, i
otad u nju hodočaste mnogi koji traže mučenikov zagovor. Slavlje je predvodio predsjednik
Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u zajedništvu s
domaćim biskupom Draženom Kutlešom i umirovljenim biskupom Ivanom Milovanom koji je
izrekao propovijed. Na grobovima mučenika Crkva se oduvijek okuplja jer se divi njihovim
životima, jer su njihovi životi potpuno nasljedovanje Isusa Krista – kazao je biskup
Milovan, podsjetivši kako se iz duhovnog dnevnika Miroslava Bulešića otkriva dubina
njegove vjere i spremnost za svjedočenjem do kraja. „Dani“ posvećeni sluzi Božjemu
i njegovoj skoroj beatifikaciji zaključeni su jučer, u župskoj crkvi Svetih Kancija,
Kancijana i Kancijanile u Lanišću, mjestu njegova mučeništva, gdje je Svetu Misu predslavio
porečko-pulski biskup Dražen Kutleša. Na početku slavlja podsjetio je na Bulešićevo
geslo „Moja osveta je oprost“, dodavši kako bi ono trebalo postati i našim geslom.
Ovdje se nalazimo na svetom mjestu, gdje je jedan mladi svećenik prije 66 godina mučki
ubijen. Sluga Božji, budući blaženik, ne želi nikakve osvete, on jednostavno svima
oprašta za sve i upravo ta veličina dovela ga je do toga da će postati blaženik, a
nadamo se i svetac – kazao je biskup Kutleša. Podsjetivši potom na sklapanje paktova
između nacističke Njemačke i komunističkoga Sovjetskog Saveza 23. kolovoza 1939. godine,
istaknuo je kako se mi danas upravo na taj dan sjećamo svega onoga što su ti režimi
učini u prošlom stoljeću svim narodima u Europi, pa tako i našem hrvatskom narodu.
Tako je i sluga Božji Miroslav Bulešić trpio od fašizma, trpio je i od nacizma, a
na kraju je bio ubijen od komunističkog režima. On svoju vjeru nije nikada htio zanijekati,
pa ni pod cijenu života – kazao je propovjednik, istaknuvši da je budući blaženik
vrlo mlad shvatio bit života. Ako bolje pogledamo, vidjet ćemo da je život „jedno
konstantno umiranje“, jer smo od rođenja svaki trenutak sve bliži i bliži smrti, ali
mi te stvari ne shvaćamo, ili ih ne želimo shvatiti ili nam je možda lakše živjeti
zanoseći se nekim svojim idejama. Blaženik je ovo shvatio i išao je ususret vječnome
Životu – zaključio je biskup Kutleša. U prigodi Europskog dana sjećanja na žrtve
svih totalitarnih i autoritarnih režima 20. stoljeća sisački biskup Vlado Košić predvodio
je 23. kolovoza u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku Svetu Misu zadušnicu za
sve žrtve. Kada govorimo o potrebi da jednako oplakujemo sve žrtve, tada smo svjesni
da su sva ta tri režima bila zločinačka. I ne trebamo isticati ni jedan više, ni drugi
manje. Mi, katolici, imamo žrtve koje su pale od svih tih triju velikih zala, da spomenem
samo neke: sv. Terezija Benedikta Edith Stein, karmelićanka, ubijena je u Auschwitzu
od nacista; sv. Maksimilijan Kolbe, svećenik redovnik, ubijen je također od nacista;
i mi smo spominjali naše svećenike žrtve II. svjetskog rata i poraća, njih 22 svećenika
iz naše biskupije – jedan od njih, Mato Kolundžić ubijen je od ustaša. Ipak, treba
reći da je ovaj dan obilježavanja žrtava totalitarnih režima za našu zemlju prigoda
za suočavanje prvenstveno sa zločinima komunizma. Naime, ovaj režim još žestoko –
na svoju trajnu sramotu – javno brane mnogi javni ljudi naše zemlje – kazao je biskup
Košić. Dvadeset i jednoga od 22 svećenika ubili su upravo komunisti. Ali, dok naši
državni poglavari svake godine redovito odlaze – i to čitav državni vrh – na strašno
stratište i mjesto velikog zločina u Jasenovcu, nitko od njih ne dolazi na obilježavanje
tragedije u Bleiburgu i na križnome putu, a i tu je nažalost omjer žrtava otprilike,
kao i ubijenih naših svećenika: 20 prema 1! Pa ako već ne žele u treću nedjelju svibnja
poći u drugu državu, u Austriju, gdje je to ubijanje počelo, zašto ne dođu u Macelj,
gdje se svake godine druge nedjelje lipnja obilježava mučenje i ubijanje civila i
zarobljenika, među kojima i 16 svećenika? Ili zašto nitko ne dolazi u naš Zrin, gdje
ćemo ove godine obilježiti 70. obljetnicu pokolja nad katolicima, doslovno uništenje
župe i progon onih koji su preživjeli, tako da se ni do dana današnjega nitko od njih
nije vratio – a nema ni kamo, jer je sva imovina svim stanovnicima Zrina oduzeta kao
'neprijateljima naroda' i ta sramotna odluka vrijedi još i danas, i poštuje ju i ova
država, tako da nikome ne vraća oteto!? Nije li to krvarina, kako bi reklo Evanđelje
– imovina stečena na krvi pobijenih? I mi vapimo već godinama – i nikom ništa! I to
sve vlasti koje se mijenjaju tako ostavljaju, čuvajući stanje koje je rezultat zločina“
– upozorio je biskup Košić. Tko je ubio jednog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet
– kazao je dubrovački biskup Mate Uzinić, koji je istoga dana predslavio Euharistiju
u dubrovačkoj katedrali. Naš bližnji nije samo onaj tko je naše rase, klase, vjere
– možemo ovome dodati i sve moderne podjele – nego da nam je bližnji svaki čovjek,
osobito onaj koji se nalazi u situaciji da mu trebam biti bližnji – poručio je dubrovački
biskup. Istina s kojom se treba suočiti – kazao je nadalje – a o njoj govori Europski
dan sjećanja, jest da su svi totalitarizmi i autoritarizmi jednaki, da im je – makar
se zaklinjali u Boga i na njega pozivali, a i to se nažalost događalo i događa – učinak
isti. Sam Sporazum o nenapadanju između nacističke Njemačke i komunističkog Sovjetskog
Saveza poručuje da su nacizam i komunizam isti. Nije potrebno prebrojavati žrtve da
bismo to shvatili, jer tko je ubio jednog čovjeka kao da je ubio cijeli svijet – poručio
je biskup Uzinić. Ovo je glavna poruka današnjeg dana koju želim naglas izgovoriti
da bi je čuli i oni koji se kite s ustaškim kapama i četničkim kokardama, koji umanjuju
ili ne daju dovoljnu pozornost nacističkim, fašističkim, a u nas u zajedništvu s njima
ustaškim i četničkim zločinima, zaboravljajući ili nedovoljno vrednujući žrtve koje
govore i nastaviti će govoriti u Jasenovcu i na mnogim drugim stratištima i zgarištima,
ali i da bi je čuli i oni koji se ponose kapama sa zvijezdom petokrakom na čelu, koji
slave zločin kao početak oslobođenja, koji niječu i zidom šutnje prekrivaju komunističke
zločine – potpomognuti svim vladajućim političkim garniturama posljednjih desetljeća
– ne dozvoljavajući da se konačno sazna što se dogodilo, da se svakoj žrtvi dade ime
i prezime i oda dužno poštovanje. Među totalitarnim sustavima nema razlike! Svi su
zločinački. Dubrovački je biskup također dodao i da su zločinački svi autoritarni
sustavi koji su uklanjali i uklanjaju sve one koji se ne uklapaju u njihovu političku
viziju i interes, što je trajna opasnost od koje nisu lišena ni ona društva koja se
ponose višestoljetnom demokracijom, a sve zbog korupcije i različitih interesa, kojima
danas prednjače interesi multinacionalnih kompanija i banaka koji su nas i doveli
u ovu krizu koja je prije svega kriza duha. Biskup Uzinić na ovaj je spomendan podigao
svoj glas i za neke kategorije ljudi koji su i danas osuđeni na smrt zato što većina
to smatra opravdanim, „što znači da i demokracija može postati autoritarni sustav
ako ne vodi računa o pravima svakog pojedinca“, poput nerođenih, uključujući i one
s kojima se, pod izlikom liječenja neplodnosti, na različite načine eksperimentira,
a tu su i stariji i teško bolesni. Poštujući sve koji su drugi i drukčiji te prepoznajući
bližnje u onima kojima smo, bez obzira na njihovu rasu, klasu i vjeru potrebni kao
bližnji, pokušajmo nadići minimum ljubavi te postići maksimum na koji Isus poziva
– poručio je dubrovački biskup Mate Uzinić.