Papa je Franjo u podnevnom nagovoru 15. kolovoza, na svetkovinu Uznesenja Blažene
Djevice Marije na nebo ponovno istaknuo potrebu dubljega teološkog razmatranja velike
i važne uloge žene u Crkvi. O tomu je već razgovarao s novinarima u zrakoplovu na
povratku iz Ria de Janeira, napominjući da danas nedostaje temeljitija teologija o
ženi. Na te se Papine riječi osvrnula Michelina Tenace, profesorica dogmatske teologije
na Papinskom sveučilištu Gregoriana, i stalni član Centra Aletti, odnosno, podsjetimo,
centra za proučavanje i istraživanje koji Družba Isusova vodi u okviru poslanja na
Papinskom Istočnom institutu. Sveti Otac kaže: „U temelju je svega Marija“, „Marija
je važnija od apostolâ“, žena je u Crkvi važnija od biskupa i svećenika“. Osvrnuvši
se na te Papine riječi prof. Tenace je napomenula da su one vrlo snažne jer, kako
je govorio već sveti Atanazije, Bog je želio uzeti tijelo od žene. Uzeti tijelo za
Boga čin je koji je za nas postao spasenjski – napomenula je profesorica. Čovječanstvo
je dano od Marije, stoga se blaženi Ivan Pavao II. odvažio reći: čovječanstvo pred
Bogom ima kvalitetu ženskosti. Kao da kažemo – objasnila je prof. Tenace – da svaki
put kad utjelovljujemo Božji Duh, svaki put kad dajemo tijelo kako bismo ga utjelovili
na Zemlji, u Isusovoj povijesti, obavljamo čin koji je zapravo ženski. Što onda znači
to da je Gospa važnija od apostolâ? To da ne bi bilo Crkve, institucionalne Crkve,
kad ne bi bilo službe koja daje da Bog dođe na Zemlju kroz taj čin prihvata, darivanja
sebe – napomenula je prof. Tenace. Na novinarovu primjedbu da se danas sve više
teži uklanjanju razlike između muškarca i žene, i to u ime neke apstraktne jednakosti,
prof. Tenace je istaknula riječi svetoga Ivana Zlatoustoga: Bog stvara mušku i žensku
ljudsku osobu kako bi ljubav, a ne jednakost, ujedinjavala osobe. Stoga stvaranje
muškarca i žene ne može biti jednostavno zatvoreno u mitološku priču. Stvaranje nam
muškarca i žene govori što je Bog - Bog je ljubav. A ljubav može biti samo priznavanje
drugoga, ali drugoga koji je potpuno drugačiji od mene. Počevši od priznavanja različitoga,
muškarca i žene, učimo priznavati drugoga kao djeteta, kao starca, kao različitoga
po boji, po kulturi…. Stoga uklanjanje početne različitosti, one između muškarca i
žene, čini problematičnim priznavanje svake različitosti, te tako i kulture ljubavi
– istaknula je prof. Tenace.