2013-08-17 17:30:05

Koja je uloga žene u Crkvi?


Papa je Franjo u podnevnom nagovoru 15. kolovoza, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo ponovno istaknuo potrebu dubljega teološkog razmatranja velike i važne uloge žene u Crkvi. O tomu je već razgovarao s novinarima u zrakoplovu na povratku iz Ria de Janeira, napominjući da danas nedostaje temeljitija teologija o ženi. Na te se Papine riječi osvrnula Michelina Tenace, profesorica dogmatske teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana, i stalni član Centra Aletti, odnosno, podsjetimo, centra za proučavanje i istraživanje koji Družba Isusova vodi u okviru poslanja na Papinskom Istočnom institutu.
Sveti Otac kaže: „U temelju je svega Marija“, „Marija je važnija od apostolâ“, žena je u Crkvi važnija od biskupa i svećenika“. Osvrnuvši se na te Papine riječi prof. Tenace je napomenula da su one vrlo snažne jer, kako je govorio već sveti Atanazije, Bog je želio uzeti tijelo od žene. Uzeti tijelo za Boga čin je koji je za nas postao spasenjski – napomenula je profesorica.
Čovječanstvo je dano od Marije, stoga se blaženi Ivan Pavao II. odvažio reći: čovječanstvo pred Bogom ima kvalitetu ženskosti. Kao da kažemo – objasnila je prof. Tenace – da svaki put kad utjelovljujemo Božji Duh, svaki put kad dajemo tijelo kako bismo ga utjelovili na Zemlji, u Isusovoj povijesti, obavljamo čin koji je zapravo ženski. Što onda znači to da je Gospa važnija od apostolâ? To da ne bi bilo Crkve, institucionalne Crkve, kad ne bi bilo službe koja daje da Bog dođe na Zemlju kroz taj čin prihvata, darivanja sebe – napomenula je prof. Tenace.
Na novinarovu primjedbu da se danas sve više teži uklanjanju razlike između muškarca i žene, i to u ime neke apstraktne jednakosti, prof. Tenace je istaknula riječi svetoga Ivana Zlatoustoga: Bog stvara mušku i žensku ljudsku osobu kako bi ljubav, a ne jednakost, ujedinjavala osobe. Stoga stvaranje muškarca i žene ne može biti jednostavno zatvoreno u mitološku priču. Stvaranje nam muškarca i žene govori što je Bog - Bog je ljubav. A ljubav može biti samo priznavanje drugoga, ali drugoga koji je potpuno drugačiji od mene. Počevši od priznavanja različitoga, muškarca i žene, učimo priznavati drugoga kao djeteta, kao starca, kao različitoga po boji, po kulturi…. Stoga uklanjanje početne različitosti, one između muškarca i žene, čini problematičnim priznavanje svake različitosti, te tako i kulture ljubavi – istaknula je prof. Tenace.








All the contents on this site are copyrighted ©.